Aedes japonicus, nova invazivna vrsta komaraca na području Hrvatske

U okviru javnozdravstvenih mjera zaštite, Odjel za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju (DDD) Službe za epidemiologiju Zavoda istražuje i prati vrste komaraca na području grada Zagreba te potencijalnu opasnosti koju komarci mogu donijeti. U istom području djelatnosti, s ciljem istraživanja i praćenja komaraca kao vektora bolesti, Odjel za DDD surađuje sa Zavodima za javno zdravstvo u drugim županijama.

Na području grada Zagreba već deset godina je prisutan i širi se invazivni tigrasti komarac (Aedes albopictus). S obzirom na biologiju invazivnih vrsta, prije svega sposobnost brzog širenja, bilo je potrebno istražiti je li ova vrsta prisutna i u susjednom području. Krapinsko-zagorska županija južno graniči s područjem grada Zagreba, a zapadno s područjem Slovenije u kojem su prisutne dvije invazivne vrste komaraca: Ae. albopictus i Aedes japonicus.

Stoga su Epidemiološka služba Zavoda za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije i Odjel za DDD Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ tijekom ljeta i jeseni 2013. proveli istraživanje prisutnosti invazivnih vrsta komaraca na području Krapinsko-zagorske županije. Pronađene su dvije invazivne vrste: Ae. japonicus i Ae. albopictus. Jedinke vrste Ae. japonicus uzorkovane su na groblju u mjestu Đurmanec i na području graničnog prijelaza Macelj sa Slovenijom. Jedinke tigrastog komarca (Ae. albopictus) uzorkovane su u privatnom dvorištu u Humu na Sutli. Ovo je prvi nalaz vrste Ae. japonicus u Hrvatskoj i prvi nalaz Ae. albopictus na području Krapinsko-zagorske županije!

Invazivni komarac Aedes japonicus engleskog naziva the „Asian bush mosquito“ ili „Asian rock pool mosquito“ potječe iz istočne Azije i Dalekog istoka. U tom području preživljava oštre i hladne zime, a razvija se u prirodnim staništima, najčešće u pukotinama stijena u grmovitim i šumovitim područjima. Na sličan način kao tigrasti komarac i Ae. japonicus prenesen je u prekooceanska područja najčešće trgovinom i prijevozom rabljenih guma u koje ova vrsta polaže jaja, a na kopnu također trgovinom i različitim prijevoznim sredstvima kojima se raznose jaja, ličinke i odrasle jedinke komaraca.

Prva otkrića izvan prirodne raširenosti sežu u rane 1990-te. Do sada je otkriven u Sjevernoj Americi i Europi gdje osvaja nova područja te u Novom Zelandu na kojem se nije udomaćio. U Sjedinjenim Američkim Državama prvi nalazi komarca Ae. japonicus dogodili su se 1998. u tri države: New Jersey, New York i Connecticut. Do 2011. komarac je zabilježen u 33 savezne države uključujući Hawaii.

U Europi, prvi nalaz Ae. japonicus dogodio se u sjeverozapadnoj Francuskoj 2000. (regija Basse-Normandie) u skladišnom prostoru recikliranih guma. Slijede nalazi: u središnjoj Belgiji 2002., na području sjeverne Švicarske 2008., područje nalaza širi se prekogranično u Njemačku, 2011. godine u graničnom području Austrije (Styria) i Slovenije. Istraživanje provedeno tijekom 2013. u Sloveniji pokazuje da je Ae. japonicus rasprostranjen na gotovo čitavom sjeveroistočnom području Slovenije. Stoga, pronalazak Ae. japonicus u Hrvatskoj nije neočekivan.U dijelovima svijeta u koje se proširila, ova vrsta nastanjuje mirna mjesta vodenih tokova i različita umjetna legla. Pronađena je u dupljama drveća i panjevima, vodama poslije kiše, kanalima, rabljenim gumama, kamenim posudama, drenažnim cijevima, fontanama, vazama za cvijeće, pliticama lonaca za cvijeće, uličnim slivnicima, krovnim olucima, bačvama s kišnicom, kantama i raznim drugim posudama. Legla često sadrže lišće, grančice i druge organske tvari u raspadu te alge. Legla su pronađena na sunčanim i sjenovitim položajima, razvojni stadiji podnose širok raspon temperatura vode, no izostaju u toplim vodama koje su stalno izložene suncu. Ta činjenica objašnjava rasprostranjenost vrste Ae. japonicus koja je češća na sjeveru Sjeverne Amerike te u područjima Europe u kojima prevladava umjerena klima, a izostaje u područjima s relativno visokim ljetnim temperaturama i južnim područjima. Tijekom istraživanja u Njemačkoj ličinke komaraca Ae. japonicus pronađene su i u planinskom području Black Forest (Bernau) na visini od oko 1200 m. Ova vrsta nastanjuje šumovita i grmovita staništa poljoprivrednih i seoskih područja, predgrađa i gradova.

Komarac je tamnog obojenja, prosječne veličine oko jedan cm ili koji mm više, noge su mu prošarane svijetlim prugama (zbog prisutnosti svijetlih ljuskica), te ima karakteristično obojenje prsa (slika). Promatramo li ga bez povećanja, ne možemo sa sigurnošću znati da se radi o vrsti Ae. japonicus.Ženke pokazuju aktivnost u sumrak i svitanje. Imaju relativno kratak domet leta. Jednom kada se udomaće u određenim klimatskim uvjetima, komarci Ae. japonicus se mogu brzo širiti. Zahvaljujući svojoj sposobnosti prilagodbe, primijećeno je da komarci Ae. japonicus u mnogim područjima Sjeverne Amerike i Europe potiskuju populacije drugih vrsta komaraca što izravno utječe na bioraznolikost. 

U području svoje prirodne raširenosti u Aziji, Ae. japonicus ne predstavlja važnu vrstu kao prijenosnik uzročnika bolesti. Na temelju dostupnih podataka i provedenih istraživanja brojnih znanstvenika u svijetu, dokazano je da ova vrsta komaraca može biti inficirana u prirodi virusom Zapadnog Nila i virusom Japanskog encefalitisa, no nije dokazano da može prenijeti ove viruse u prirodi. U laboratorijskim uvjetima osim navedenih virusa može prenijeti sljedeće viruse: virus Dengue groznice, virus St. Louis i Eastern equine encephalitisa, La Crosse virus, virus Rift Valley groznice, virus Chikungunya groznice i Getah virus. Premda su sposobni prenijeti sve navedene patogene viruse u laboratoriju, komarci vrste Ae. japonicus nisu potvrđeni prijenosnici ovih virusa u prirodi.

S obzirom na biologiju vrste Ae. japonicus i područje njene sadašnje rasprostranjenosti u Europi, može se očekivati njeno daljnje širenje u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske te okolnim područjima s umjerenom klimom. S obzirom da je cilj nadzora nad invazivnim komarcima zaustavljanje i ograničavanje njihova širenja te posljedično smanjenje rizika od bolesti koje mogu prenositi, potrebno je poduzeti mjere u svrhu ostvarenja cilja: nastaviti provoditi nadzor, osigurati provođenje mjera suzbijanja te najvažnije – provoditi edukaciju građana o odgovornom ponašanju koje sprječava stvaranje potencijalnih legla komaraca. 

Autorica teksta: Ana Klobučar, mr. sc. biologije, voditeljica Odjela za DDD, Služba za epidemiologiju