Međunarodni dan ljudske solidarnosti, 20. prosinca

solidarnost

Naša budućnost počiva na zajedništvu i solidarnosti

“Čovječe nisi stvoren za industriju i proizvodnju, za konto i potrošnju. Stvoren si da budeš čovječniji. Stvoren si za svjetlo, za radost, da se smiješ i pjevaš, da u ljubavi živiš i da budeš tu za sreću ljudi oko sebe. S rukama da daješ i sa srcem da ljubiš, i to s dvjema rukama, dosta dugima da njima drugog zagrliš.“ Phil Bosmans

U suvremenom društvu čovjek ne živi kao izolirani pojedinac i upućenost jednih na druge, bez obzira na međusobne razlike, od opće je koristi za napredak, kako pojedinca tako i društva. Upravo i tema ovogodišnjeg dana u prvi plan stavlja smanjenje nejednakosti unutar i između država s naglaskom na naše jedinstvo u različitosti. Suradnja i komunikacija s drugim i različitim ljudima, pod pretpostavkom međusobnog razumijevanja i upoznavanja, u cilju su zaštite prava i očuvanja dostojanstva pojedinca, eliminacije nasilja, terora i suzbijanja neprijateljstava te diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rješavanja problema ljudi i osiguravanja života dostojnog čovjeka. 

Opća skupština Ujedinjenih naroda je 22. prosinca 2005. godine, u rezoluciji 60/209, navela solidarnost kao jedan od temeljnih i univerzalnih vrijednosti na kojima bi se trebali graditi odnosi između naroda u 21. stoljeću. Stoga je odlučila proglasiti 20. prosinca Međunarodnim danom ljudske solidarnosti, kao podsjetnik na važnost solidarnosti za uspješno ostvarivanje međunarodnih ugovora o socijalnom razvoju, uključujući i programe djelovanja međunarodnih konferencija i multilateralnih sporazuma. 

Ljudi žive sve duže, ali ne i sretnije – rade da bi živjeli, a na kraju rade, a zaborave živjeti. Svatko je od nas jedinstven. U svakom čovjeku ima jedna duboka samoća..., ali samoća će postati podnošljivom ako smo u dodiru s drugima. Bez te duhovne povezanosti ostajemo posve sami i u svojoj obitelji, usred ljudi, u prepunim trgovinama i prenatrpanim ulicama.

Prosinac je mjesec ljubavi, darivanja, sabiranja rezultata – ostvarenih ciljeva i onih neostvarenih, davanja obećanja, želja … okrenimo se oko sebe, nečije nas oči traže, nečije se ruke pružaju da nas dotaknu, netko nas treba…

Nema ni jednog čovjeka na svijetu koji ne bi mogao nešto izmijeniti u ovome sadašnjem trenutku – nema ni jednoga koji bi umjesto nas mogao živjeti ovaj dan. Riječima i šutke - smiješkom, pomirljivom gestom, stiskom ruke, riječju priznanja, zagrljajem, poljupcem, sjajem očiju. Prenesite ovo u novu godinu s tisuću malih trenutaka, svaki dan iznova!

Želim ti vrijeme,

želim ti sve vrline svijeta.

Želim ti ono što mnogi nemaju, želim ti vrijeme puno veselja i sreće,

vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli,

želim ti toliko vremena da ga možeš

i drugima poklanjati.

 

Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati

žuriti i trčati, nego vrijeme zadovoljstva i mira,

ne vrijeme koje ćeš gubiti,

nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju,

za čuđenje i povjerenje,

u kojem nikad nećeš morati gledati na sat,

vrijeme za skidanje zvijezda,

vrijeme rasta i sazrijevanja.

 

Želim ti vrijeme nade

u kojoj će se ljubav u tebi rađati,

vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe

i u svakom danu i svakom satu

osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati.

 

Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti.

Dijana Jelčić

 

 

Marija Škes, mag. educ. reh.

Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo