Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2019. godine

Nikad premladi da bi promijenili svijet!

„Ne možemo živjeti samo za sebe. Tisuću niti povezuje nas s ljudima koji nas okružuju“ Herman Melville

Svake se godine, 10. prosinca, u svijetu i u Hrvatskoj obilježava Međunarodni dan ljudskih prava, kao podsjetnik kako se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Prilikom potpisivanja Opće deklaracije o ljudskim pravima, 10. prosinca 1948. godine u Parizu, po prvi puta u povijesti priznato je pravo svih ljudi na „život, slobodu i sigurnost - bez ikakvih razlika“ i pri tome je postavljen kamen temeljac za Međunarodni dan ljudskih prava. Ovaj datum je prekretnica u suvremenoj povijesti, kada su se nacije svijeta udružile kako bi jednom i zauvijek stale na kraj genocidu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog rata. U 2019. godini obilježava se 30 godina Konvencije o pravima djeteta, a prihvatilo ju je 196 država, među kojima i Hrvatska. Upravo je i cilj ovogodišnjeg obilježavanja Dana ljudskih prava ukazati na potrebu za vodećom ulogom mladih te njihovim aktivnim sudjelovanjem u postizanju održivog razvoja za sve. „Mladi se zalažu za ljudska prava“ vodeća je tema koja ukazuje na potrebu da se glas mladih čuje u javnom životu, da se uključe u politička odlučivanja te da svojim djelovanjem i aktivnostima budu izvor inspiracije za bolju budućnost svih nas. Sudjelovanje mladih može i mora imati ključnu ulogu u pozitivnim promjenama - donose svježe ideje i rješenja za bolji svijet. 

Prema Izvješću o ljudskim pravima u Hrvatskoj u 2018. godini (Kuća ljudskih prava) usvojen je niz mjera s ciljem unaprjeđenja ekonomske situacije građana i zemlje. Na socio-ekonomske prilike u Hrvatskoj i dalje su negativno utjecale velike nejednakosti između urbanih i ruralnih dijelova, u kojima se bilježe veće stope nezaposlenosti i siromaštva. Nejednakosti između urbanih i ruralnih krajeva najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine, a oko 20% građana živi u riziku od siromaštva. Pristup socijalnim uslugama, tržištu rada, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju otežan je osobama s invaliditetom, ženama, djeci i mladima, nacionalnim manjinama. U dijelu Izvješća, prema statistici Eurostata, navodi se kako čak 78% mladih između 18 i 34 godine starosti još uvijek živi s roditeljima te je u tom segmentu Hrvatska na začelju EU-a.

Dodatno zabrinjavaju podaci Eurostata prema kojima 41% ljudi u RH živi u prenapučenim stanovima, odnosno u kućanstvima koja imaju premalo kvadrata na broj članova koji žive u njima. Značajno manji pristup zdravstvenoj zaštiti imaju građani u ruralnim područjima, dok je u urbanim područjima vidljiva razlika u kvaliteti zdravstvenih usluga. U ruralnim područjima jedan od najvećih problema u ostvarivanju prava pacijenata imaju osobe starije životne dobi, posebice u područjima gdje javni prijevoz nije dostupan. Dislociranost ustanova zdravstvene zaštite i nedostatak patronažnog rada onemogućava starijim osobama ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu. U Izvješću, u kontekstu mentalnog zdravlja stanovništva, navodi se kao najznačajniji problem sustav organizacije liječenja te povezanost sustava sa drugim sektorima koji su značajni za oporavak od mentalnih poremećaja. Za uspješno liječenje problema mentalnog zdravlja značajnu prepreku predstavlja nepostojanje sustava izvanbolničke rehabilitacije, čime se doprinosi razvoju invalidnosti, gubitku radne sposobnosti, izolaciji osoba s mentalnim oštećenjima i onemogućuje se njihova društvena integracija. Glavna prepreka u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj i u 2018. godini je bila nedovoljna informiranost i preglednost zajamčenih prava uslijed velikog broja propisa koji reguliraju ovo područje ljudskih prava. Na žalost, i dalje je prisutna niska razina svijesti o potrebi stvaranja inkluzivnog okruženja za sve građane, neovisno o njihovim mogućnostima. Za osobe s invaliditetom se u hrvatskom medijskom prostoru i dalje upotrebljavaju termini poput osobe s posebnim potrebama, invalidi, hendikepirane osobe i razni drugi koji diskriminiraju i dodatno stigmatiziraju osobe s invaliditetom. Socio-ekonomske prilike su također imale negativan utjecaj na ostvarivanje, ali i razumijevanje ljudskih prava. 

„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“ (Opća deklaracija o ljudskim pravima)

Zadaća je svakog pojedinca, kao i zajednice u cjelini, raditi na afirmaciji ljudskih prava i izgradnji društva jednakih mogućnosti. To zahtjeva angažman svih pojedinaca i organizacija koji u svom djelovanju promiču poštivanje ljudskih prava i osiguravaju jednak pristup uživanju temeljnih ljudskih prava svim članovima društva, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, dob, zdravstveno stanje, nacionalno ili društveno podrijetlo ili bilo koju drugu osnovu. Pri tome posebnu pažnju i zaštitu valja osigurati najranjivijim pojedincima koji nisu u mogućnosti samostalno se izboriti za svoja prava.

Marija Škes, mag. educ. reh. Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo