Osnaživanje osoba s invaliditetom i osiguranje uključenosti i jednakosti - Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinac

"Ne idi ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi.
Hodaj pored mene i budi moj prijatelj."

A. Camus

Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se u cilju poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom kroz poticanje međusobne suradnje i stvaranje partnerstva među postojećim udruženjima osoba s invaliditetom. Tako se ublažavaju posljedice socijalne isključenosti, ali i senzibilizira javnost na prisutnost osoba s invaliditetom u zajednici i probleme s kojima se svakodnevno susreću, ali s naglaskom na mogućnosti kojima raspolažu. Potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 2007.godine Republika Hrvatska se obvezala da će poštivati odredbe, između ostalog i one koje se tiču prava na rad i zapošljavanje, pristupačnost, zdravlje, obrazovanje, osposobljavanje i rehabilitacija i neovisno življenje i uključenost u zajednicu uz osiguravanje razumne prilagodbe i bez diskriminacije. Vodeća tema ove godine naglašava potrebu „Osnaživanja osoba s invaliditetom kao i osiguranje uključenosti i jednakosti“ kako bi se skrenula pozornost na značajnu ulogu društva i lokalne zajednice u cilju ostvarenja promjena koje će omogućiti ostvarenje i unaprjeđivanje inkluzije te stvaranja pravednijeg svijeta za osobe s invaliditetom. Misija Svjetske zdravstvene organizacije je poboljšanje kvalitete života te promicanje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom kroz nacionalne, regionalne i globalne napore kao i podizanje svijesti o veličini i posljedicama invaliditeta za osobu i društvo u cjelini. Glavna skupština Ujedinjenih naroda, u listopadu 1992. god., na posebnoj, zajedničkoj sjednici, održanoj radi obilježavanja završetka Desetljeća osoba s invaliditetom (1983.–1992.), usvojila je rezoluciju da 3. prosinca svake godine bude Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Nakon donošenja predmetne rezolucije, UN-ova je Komisija za ljudska prava, u svojoj rezoluciji 1993/29, od 5. ožujka 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje 3. prosinca s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu. Pravo na sudjelovanje u javnom životu bitno je za stvaranje stabilne demokracije, aktivnog građanstva i smanjenja nejednakosti u društvu. 

Probiti barijere, otvoriti vrata: za inkluzivno društvo za sve 

Osnaživanje osoba s invaliditetom te osiguranje jednakosti i uključenosti u zajednicu preduvjeti su njihovog izlaska iz izolacije, prevladavanja siromaštva i položaja ovisnosti o drugima, a to je moguće jedino uz osiguravanje potrebnih oblika podrške i poštivanja njihovih potreba. Jedan od ciljeva Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2016. do 2020. godine je i poticanje punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u obiteljskom životu i životu zajednice. U poboljšanju životnog standarda i pružanju mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s invaliditetom, organizacije civilnog društva u Hrvatskoj značajno pridonose stvaranju pozitivne predodžbe u javnosti o osobama s invaliditetom i njihovim potrebama i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice. Ciljevi su osiguranje potpune integracije osoba s invaliditetom ostvarivanjem integracije u važnim životnim područjima ravnopravnim sudjelovanjem u političkom, javnom i kulturnom životu; u procesu odgoja i obrazovanja; u zapošljavanju, zdravstvu i rehabilitaciji; u socijalnoj zaštiti; u pravnoj zaštiti i zaštiti od nasilja; u istraživanju i razvoju i drugome. Strategija u cijelosti promovira građansku perspektivu i socijalni model djelovanja prema osobama s invaliditetom, utemeljen na sustavu primjene ljudskih prava. U potpunosti odbacuje poistovjećivanje osobe s invaliditetom s ulogom pacijenta kojemu je potrebna zdravstvena ili neka druga skrb. Naglasak je na sposobnostima osobe koja će, nakon što društvo ukloni postojeće prepreke, ostvariti svoj potpuni razvoj.

Osobe s invaliditetom u Gradu Zagrebu 

Preduvjet za planiranje odgovarajućih preventivnih mjera i donošenje programa za osobe s invaliditetom je raspolaganje odgovarajućim podacima o dizabilitetu. Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Procjenjuje se kako oko 15 % svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u 2018. godini, u Gradu Zagrebu živi 90.209 osoba s invaliditetom, što čini 11,4 % ukupnog stanovništva grada, od čega je 53,5 % muškaraca, a 46,5 % žena. Najveći je udio osoba s invaliditetom u dobnoj skupini od 65 i više godina (48,0%). Osobe s invaliditetom u radno aktivnoj dobi od 20 do 64 godine u ukupnom broju osobe s invaliditetom čine udio od 42,2 %, u dobi do 19 godina udio iznosi 9,8 %. Podaci iz sustava socijalne skrbi ukazuju na to da najveći broj osoba s invaliditetom živi u obitelji (82 %). Samo živi oko 13 %, u ustanovi boravi 728 osoba, oko 0,5 % ima skrbnika ili udomitelja. U nezadovoljavajućim uvjetima živi oko 13 % osoba s invaliditetom, potrebu za pomoć i njegu u punom opsegu ima oko 54 % osoba koje ostvaruju prava iz sustava socijalne skrbi, a 47 beskućnika osobe su s invaliditetom. 

Prema dostupnim podacima o obrazovanju 46 % osoba s invaliditetom nije završilo osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, 39 % ima srednju stručnu spremu, a visoku ili višu stručnu spremu ima 7 %. Specijalno obrazovanje završilo je 8 % osoba s invaliditetom. Rješenje o primjerenom obliku školovanja imaju 9.703 osobe, od toga 65 % muških osoba. Najčešći specificirani uzrok koji određuje potrebu primjerenog oblika školovanja poremećaji su govorno-glasovne komunikacije te specifične teškoće u učenju.

Potpuna odgojno-obrazovna integracija redovnim nastavnim postupcima, uz individualizirani pristup i posebnu dodatnu pomoć (edukacijskog rehabilitatora, logopeda, psihoterapeuta itd.), najčešći je oblik specificiranog provođenja primjerenog oblika školovanja. Najčešća su zvanja zaposlenih osoba s invaliditetom NKV radnik, trgovac, ekonomski tehničar, elektrotehničar, krojačica, daktilografkinja, knjigoveža, automehaničar te vozač motornog vozila.

Najčešća vrsta oštećenja kod osoba s invaliditetom oštećenja su središnjeg živčanog sustava (28,0 %) i oštećenja lokomotornog sustava (27,5 %). Višestruka oštećenja koja pridonose funkcionalnom onesposobljenju osobe s invaliditetom prisutna su kod 27,2 % osoba s invaliditetom. 

Program održivog razvoja do 2030. godine i globalni ciljevi

17 Ciljeva održivog razvoja sastavni su dio Programa održivog razvoja do 2030. godine (Ujedinjeni narodi, 2015.) s ciljem iskorjenjivanja siromaštva, borbe protiv neravnopravnosti i nepravde te rješavanja pitanja klimatskih promjena do 2030. godine. Ciljevi održivog razvoja su ujedno i Globalni ciljevi, a predstavljaju nadogradnju Milenijskih ciljeva razvoja (MDGs) koji sadrže osam ciljeva borbe protiv siromaštva na koje se svijet obavezao da će ih ostvariti do 2015. godine. Programom 2030. obuhvaćen je ambiciozan skup od 17 ciljeva održivog razvoja i 169 povezanih ciljeva. Također je uključen i Akcijski program Ujedinjenih naroda iz Adis Abebe donesen u srpnju 2015. godine, a kojim se utvrđuju različita sredstva potrebna za provedbu Programa 2030., uključujući domaće resurse, privatno financiranje i službenu razvojnu pomoć. Program održivog razvoja uključuje izravan spomen osoba s invaliditetom u područjima koja se tiču ljudskih prava, ranjivih skupina, obrazovanja, zapošljavanja, smanjenja siromaštva, inkluzivnih gradova, instrumenata provedbe i podataka. 

Znanjem se borimo protiv predrasuda

Osobe s invaliditetom su osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Stoga je važno „staviti se u cipele“ onih koji trajno ili povremeno trebaju našu pomoć kako bismo ih bolje razumjeli i shvatili nužnost prilagodbi osobama s invaliditetom, njihove karakteristike i specifičnosti funkcioniranja, kao i ograničenja koje su posljedice oštećenja i bolesti s jedne strane, ali i prepreka koje im suvremeno društvo postavlja s druge strane. Pružajući ruku, darujući osmjeh, malim stvarima – činimo svijet većim i boljim!

Pripremila: Marija Škes, mag.educ.reh., Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo