Povodom obilježavanja Hrvatskog dana osviještenosti o debljini - što trebamo mijenjati?

Problem debljine je u sve većem porastu, a posebno je zabrinjavajući problem prekomjerne težine i debljine kod djece s obzirom na brojne posljedice na rast i razvoj, ali i dugoročne posljedice u smislu predispozicije za debljinu u odrasloj dobi i povećani rizik razvoja kroničnih nezaraznih bolesti. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema 21. stoljeća i velik izazov za društvo i pojedinca. Gotovo polovica europske populacije je pretila ili prekomjerno teška, što uzrokuje brojne zdravstvene posljedice. Procjenjuje se da je 8% zdravstvenih troškova u Europi povezano s debljinom, dok je u Hrvatskoj 60% odraslih osoba prekomjerno teško ili pretilo. Također, debljina u djetinjstvu uzrokuje i dugoročne posljedice u smislu predispozicije za debljinu u odrasloj dobi i povećani rizik razvoja kroničnih nezarazne bolesti. Primjerice, među prva četiri najučestalija poremećaja registrirana na sistematskim pregledima u petim i osmim razredima osnovnih škola je nepravilno (abnormalno) držanje uzrokovano nedostatkom kretanja, ali često i prekomjernom težinom.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2015./2016., povećana tjelesna težina registrirana je kod 12,85% učenika u osnovnoj školi, kod 12,85% učenika u srednjoj školi te kod 16,21% studenata. Pretilost je utvrđena kod 17,74% osnovnoškolaca, 12,87% srednjoškolaca i 5,54% studenata. Prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u gradu Zagrebu, u petom razredu osnovne škole 16,7% dječaka i 16,1% djevojčica imalo je povećanu tjelesnu težinu, a 11, 4% dječaka te 10,05 % djevojčica je u toj dobi pretilo. U osmom razredu osnovne škole 12, 4% dječaka i 14,6% djevojčica prekomjerno je teško, a 11,6% dječaka i 12% djevojčica je pretilo.

Bolesti koje su u populaciji najučestalije te uzrokuju najveći broj invaliditeta i smrti, u svojoj podlozi kao rizični čimbenik imaju debljinu. To su srčanožilne bolesti, dijabetes, povišeni krvni tlak, endokrine bolesti, bolesti mišićno-koštanog sustava i pojedini karcinomi. Debljina smanjuje funkcionalnu i radnu sposobnost, kvalitetu života, materijalno blagostanje, skraćuje životni vijek i povećava smrtnost! 

Razvojem suvremenog načina života na raspolaganju nam je mnogo hrane, a sve manje kretanja. Usvojili smo sjedeći stil života (automobil, tehnologija) što pogoduje neravnoteži unosa i utroška kalorija. Fiziologija i anatomija čovjeka nije se mijenjala nekoliko tisuća godina, ali se promijenila prehrana i način pribavljanja hrane.

U doba prvobitne zajednice, hrana se temeljila na biljnim plodovima koje je trebalo uzgajati, tražiti, brati i ulovljenoj životinji za kojom je bilo potrebno trčati. To je iziskivalo svakodnevnu tjelesnu aktivnost. Danas ljudi odlaze automobilom u trgovine po industrijski prerađenu hranu. Paradoksalno je da je usprkos porastu standarda hrana prije 300 godina, vjerojatno bila zdravstveno prihvatljivija za našu fiziologiju. Nismo imali nutritivne tablice i toliku dostupnost hrane, ali je životni stil bio uravnoteženiji. Nekada je samo plemstvo jelo bijeli kruh od rafiniranog bijelog brašna i bijeli šećer, dok je crni integralni kruh i prirodni med bio sastav prehrane siromašnih. Danas je crni kruh skuplji od bijelog, a brojne namirnice koje pridonose zdravlju izbačene su iz prehrane ili se vrlo malo konzumiraju (npr. heljda, zob, proso).

Nekada su se bogati bavili jahanjem kao prijevoznim sredstvom i plesom kao zabavom, a siromašni su napornim tjelesnim radom upražnjavali tjelesnu aktivnost. Danas je prestiž dobar auto, fizički rad osuvremenjen je tehnologijom, a intelektualni i upravljački ili korporacijski rad zahtjeva život pred računalom. 

Djeca sjede pred računalima i znatno su motorički nesposobnija u usporedbi s generacijom djece prije deset godina. Ne penju se na drvo i sve manje trče, u školi uče nepotrebne faktografske činjenice te pri tome dugi niz sati sjede pogrbljeni i statični. Kada sjednu u školske klupe smanje svoju tjelesnu aktivnost barem za 50%. Kako je došlo do toga da smo prestali biti dovoljno svjesni da je naše tijelo stvoreno za pokret? Da ono što ne upotrebljavamo propada? I da često unosimo u sebe i nudimo svojoj djeci ono što nam čini štetu?

Gubitak tjelesne težine kod pretilih osoba izuzetno je važan, jer smanjenje od svega 5 do 10% početne težine dovodi do smanjenja kardiovaskularnih rizika (sniženje arterijskog tlaka, smanjene razine „lošeg“ kolesterola i triglicerida, povišene razine „dobrog“ kolesterola), sniženje razine šećera u krvi i smanjenja simptoma bolesti kostiju i zglobova.

Međutim, kada govorimo o porastu učestalosti debljine u populaciji, naglasak uvijek mora biti na prevenciji u kojoj, kao i u liječenju, treba sudjelovati multidisciplinarni tim stručnjaka kako bismo obuhvatili biološke, psihološke, nutritivne čimbenike te naviku (ne)kretanja i tjelesne (ne)aktivnosti u nastanku debljine. Preventivne mjere trebaju uključivati opću populaciju, rizične i osjetljive skupine i pojedinca. U rješavanje ovog zdravstvenog problema mora biti uključeno cijelo društvo: mjere porezne politike, upravljačka tijela na lokalnoj i nacionalnoj razini koja odlučuju o programima koji će se provoditi i financirati, sustav zdravstva i obrazovanja, sustavi koji omogućuju dostupnost provedbe onoga što želimo provesti, civilno društvo i mediji. Važno je naglasiti da su pri tome najvažnije i najučinkovitije multidisciplinarne javnozdravstvene mjere primarne prevencije.

S javnozdravstvenog stajališta, važno je razvijati programe temeljene na istraživanjima i stručnom iskustvu: od strategija i akcijskih planova na nacionalnim i lokalnim razinama, odnosno na razini cijelog društva, preko specifičnih programa prevencije (s posebnim naglaskom na djecu) do javnozdravstvenih intervencija koje se primjenjuju kada se bolest već pojavila.

Dakle, kada govorimo o prevenciji i liječenju, govorimo što bi pojedinac ili pojedine skupine populacije trebali činiti - moramo im to kao društvo učiniti i dostupnim. Ono što je važno naglašavati kod problema debljine od najranije dobi je usvajanje pozitivnih životnih navika: uravnotežene prehrane i redovite tjelesne aktivnost. Jednako važna je i izgradnja zdravih psiholoških temelja. Nikako ne trebamo zaboraviti da i usvajanje navika i promjena počinje iz naše misli. Dvije najvažnije teškoće u liječenju debljine, ali i u usvajanju navika su: motivacija i dosljednost što su, zapravo, psihološka obilježja pojedinca, grupe i društva. Usmjeravanjem na pozitivno zdravstveno ponašanje od najranije dobi, ulaganjem napora u razvijanje tjelesnog i psihičkog zdravlja, u velikoj mjeri prevenirat ćemo ne samo debljinu nego i ostale poremećaje prehrane, kao i brojne druge zdravstvene probleme.

Kada govorimo o debljini i prevenciji debljine moramo ostati usredotočeni na pojam zdravlja jer ćemo tako biti učinkovitiji u samoj prevenciji, prevenirat ćemo i niz drugih rizičnih ponašanja i posljedičnih bolesti i nećemo „otvoriti“ put u druge vrste zdravstvenih poremećaja. Stručnjaci koji najbolje poznaju svoje područje, ujedno znaju i na koji način treba komunicirati s ciljnim skupinama: općom populacijom, rizičnim i osjetljivim skupinama populacije i pojedincem. Isto tako znaju kako mogu primijeniti svoja znanja, osim u liječenje i u učinkovite preventivne mjere primarne prevencije s ciljem da se ova bolest, i sve druge koje iz nje proizlaze, pojavljuje u što manjoj mjeri.

Pripremila: Ana Puljak, dr.med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja