Svijet treba više… čovječnosti! – Svjetski humanitarni dan, 19. kolovoza


Ako želiš vidjeti promjenu u svijetu, moraš postati ta promjena.“ Mahatma Ghandi

Svjetski humanitarni dan posvećen je humanitarnim radnicima koji spašavaju žrtve ratova i prirodnih katastrofa te nas podsjećaju da se u mnogim zemljama i dalje provode humanitarne operacije kako bi se što prije osigurala neophodna pomoć ugroženima. Zajednička globalna proslava humanitarnoga rada ističe povezivanje Ujedinjenih naroda i preko 500 nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija, čiji je zajednički cilj angažiranje i poticanje javnosti da se uključi i pomogne onima kojima je pomoć neophodna. Generalna skupština UN je u prosincu 2008. godine donijela odluku o obilježavanju Svjetskoga humanitarnog dana svake godine 19. kolovoza kako bi se doprinijelo podizanju svijesti javnosti o aktivnostima humanitarne pomoći širom svijeta i važnosti međunarodne suradnje u tom pogledu. Ovogodišnja poruka je „Svijet treba više… čovječnosti!“

Ciljevi obilježavanja Svjetskog humanitarnog dana:

  • učinkovitije informiranje javnosti o humanitarnim zajednicama, što humanitarni djelatnici rade i izazovima s kojima se suočavaju;

  • nevladinim i međunarodnima tijelima i agencijama UN-a daje se prilika da pokažu svoje humanitarne aktivnosti;

  • odavanja počasti onima koji su umrli ili su ozlijeđeni tijekom svoga humanitarnog rada.

Obilježavanje Svjetskoga humanitarnog dana ujedno je i prilika da preispitamo vlastite živote i razmislimo što mi možemo učiniti kako bismo pomogli ljudima koji su izloženi različitim životnim poteškoćama i dugotrajnim sukobima.

 

Humanost

Humanost (čovječnost, ljudskost) pojam je koji predstavlja skup vrijednosti koje čine čovjeka onime što on jest (pozitivno i negativno). Ono se također odnosi na poštivanje vrednota kao što su sreća, dobrobit pojedinca, solidarnost, dostojanstvo, identitet, život, razvoj, sloboda. Humanost znači djelovati - pomagati drugima bez obzira na to koje su rase, nacionalnosti, spola, starosti, vjere i bez obzira na to jesu li to ljudi, životinje ili priroda koja nas okružuje. Čovječnost je temelj za postojanje ljudskih prava. Kršenje tih prava tijekom povijesti ali i danas predstavlja ponekad zločin protiv čovječnosti. Osobine humane osobe jesu osjećajnost, brižnost, odgovornost, milosrdnost, požrtvovnost, nježnost. Takva osoba stvara bolji svijet za sve koji u njemu žive. Humani čovjek je dobro-činitelj, a ta riječ mnogo bolje objašnjava značenje humanosti: činiti dobro!

 

Altruizam

Altruizam (lat. alter, znači „drugi“) definiramo kao naklonost i težnju dobrobiti drugih, bez očekivanja recipročne koristi. Ne zaboravimo, pomaganje i davanje drugima pomaže i osobi koja daje. To je nesebična briga za dobrobit drugih ljudi, ali i, ne manje važno, način na koji zahvaljujemo na onome što sami imamo. Stavljanje potreba drugih ispred svojih vlastitih pomaže mnogim ljudima da pronađu smisao i svrhu vlastitoga života. Da je altruizam najbolji način za preživljavanje tragičnih situacija i životnih promjena potvrđuju primjeri ljudi koji su doživjeli teške životne situacije (bolesti, poplave, ratove, nesreće…). Posvećivanje drugima odvlači usmjerenost na tugu, gubitak i prazninu koju osjećamo u sebi te otvara poglede na nove mogućnosti u svijet oko nas.

 

Utjecaj dobrih djela na cjelokupno zdravlje

Predodređeni smo za pomaganje drugima; dobrota je ključna za opstanak zajednice i zbog nje napredujemo kao pojedinci i kao društvo. Ne samo da će nas usrećiti, pomaganje, ljubaznost i dobrota pozitivno utječu na naše zdravlje. Emocije koje pokrećemo čineći dobra djela poboljšavaju naše mentalno, tjelesno i socijalno zdravlje. Pomaganje i ljubaznost pomažu u regulaciji naših emocija – pobjeđuju strahove, srdžbu, ogorčenost, tugu, osamljenost. Osobe koje redovito pomažu drugima boljega su mentalnog zdravlja, najčešće imaju bolji imunološki sustav te rjeđe obolijevaju od kroničnih bolesti i manje su izloženi riziku za infarkt i razvoj depresije. Kada učinimo nešto dobro, tada naše tijelo oslobađa endorfin i serotonin te poboljšava raspoloženje. Značajne su i socijalne posljedice dobrih djela – mogućnost stjecanja novih poznanstava i prijateljstava, stvaranje kvalitetnijih odnosa u našoj okolini. Saznanje da možemo promijeniti nečiji život, makar i sitnicom, povećava nam samopouzdanje i gradi trajan osjećaj osobnog zadovoljstva. Pomaganjem drugima nestaje pritisak da moramo biti savršeni. Uključivanjem u rad civilnih udruga i društava te volontiranjem također stječemo nova znanja i vještine kao i osjećaj da smo korisni u onome što radimo.

Pomaganje i davanje nas uči da budemo zahvalni na onome što imamo. Na taj način više cijenimo pozitivne stvari u svom životu i ne uzimamo zdravo za gotovo ono što imamo te nam se smanjuje osjećaj nezadovoljstva zbog onog što nemamo.

Humani možemo i morali bi biti svi mi, svakoga dana. Mnogo je situacija u kojima možemo pokazati svoju humanost: u vlastitom domu, na radnom mjestu, u školi, u mjestu stanovanja, prema prijateljima ili prema sasvim nepoznatim ljudima, prema životinjama i prema prirodi koja nas okružuje. Potražite u svojoj okolini – netko sigurno treba vašu pomoć: u susjedstvu, bolnici, Domu za nezbrinutu djecu, Domu za starije i nemoćne, ispred pučke kuhinje, pored kvartovskih kontejnera…

Ne zaboravite, sve dobro što radimo, vratit će se na neki način prije ili kasnije. Trajnu sreću čini naše ponašanje i razmišljanje, svjesnost i zahvalnost. Sreća nije krajnji cilj nego proces koji pridonosi kvaliteti života.

Marija Škes, mag. educ. reh.
Voditeljica Odsjeka za zdrave stilove života
marija.skes@stampar.hr