Svjetski dan borbe protiv bjesnoće, 28. rujna

Iako je bjesnoća zarazna bolest prisutna u više od 150 zemalja i područja širom svijeta, ona još uvijek uzima veliki danak te je gotovo u potpunosti smrtonosna bolest. U zemljama Azije i Afrike i danas od ove opake bolesti prema dostupnim podacima umire 59.000 ljudi godišnje, te više od 3,7 milijuna DALY (engl. disability –adjusted life years) izgubljenih svake godine. Veliki dio te su djeca u dobi do 15. godine života. 

Prijenos klasičnog virusa bjesnoće (RABV) putem pasa, odgovoran je za 99% humanih slučajeva bjesnoće u rabies-endemskim područjima, s malim udjelom prijenosa u koji su uključene i druge divlje životinje poput lisica, vukova, čagljeva, šišmiša, rakuna, tvorova smrdljivaca ili mungosa). Masovne vakcinalne kampanje koje zahvaćaju populaciju pasa imaju za cilj glavnu strategiju za kontrolu bjesnoće, a to je: prekid prijenosa RABV između pasa te smanjenje prijenosa virusa bjesnoće na ljude i druge životinje. 

Ova strategija pokazala se vrlo učinkovitom u određenim regijama Afrike, Azije, Europe i Amerika. Usprkos velikim naporima, svake godine, više od 15 milijuna ljudi širom svijeta pristupi cijepljenju protiv bjesnoće, odnosno primi postekspozicijsku antirabičnu profilaksu (PEP), koja je jedini način da se ova bolest spriječi i ne razvije. Tako se sprječavaju stotine tisuća mogućih smrtnih slučajeva kod ljudi godišnje. Zbog toga je posebna važnost dana obradi ugrizne rane nakon kontakta s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom (temeljito čišćenje i pranje ugrizne rane sapunom pod mlazom tekuće vode!) te što raniji odlazak liječniku specijalistu radi započinjanja postekspozicijske antirabične profilakse (PEP-a). 

Ovogodišnji moto Svjetske organizacije za borbu protiv bjesnoće (engl. Global Alliance for Rabies Control, GARC) povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće, 28. rujna 2018. godine glasi „Bjesnoća – podijeli poruku/informaciju. Spasi život!“.

Budući da je u velikom broju zemalja  kojoj je bjesnoća endemski zastupljena, efikasna kontrola bjesnoće teško provediva dvije su temeljne mjere koje se trebaju provoditi kako bi se u takvim zemljama mogla uvesti kontrola prirodnih žarišta. To su cijepljenje pasa protiv bjesnoće i oralno cijepljenje lisica protiv bjesnoće. 

U usporedbi s Europom i svijetom kako stoji Hrvatska?

Republika Hrvatska dala je veliki obol na polju borbe protiv bjesnoće. U njoj je ravnopravno sudjelovala humana i veterinarska medicina, čija uspješna suradnja traje i dan danas. Najveći doprinos jest svakako stvaranje tzv. „Zagrebačke 2-1-1 sheme cijepljenja protiv bjesnoće“, koju je 1986. godine priznao i u svoju upotrebu uvrstio Pasteurov Institut u Parizu, da bi 1992. godine ova shema bila prihvaćena od Ekspertne skupine stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije, uvrštena u službeni protokol Svjetske zdravstvene organizacije za cijepljenje ljudi protiv bjesnoće te se od tada koristi u čitavom svijetu. Republika Hrvatska je do 2013. godine imala i vlastitu proizvodnju humanog antirabičnog imunoglobulina.

U efikasnoj kontroli širenja virusa bjesnoće u Republici Hrvatskoj, veliku ulogu imala je veterinarska struka odnosno Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske. Uvođenjem programa oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, po treći puta od 2010. godine,  do danas bilježe se odlični rezultati. Tijekom nepune četiri godine nije zabilježen niti jedan jedini pozitivni izolat bjesnoće u divljih i domaćih životinja na području Republike Hrvatske. 

Zbog ovakvih uspjeha u području provođenja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, kani Republiku Hrvatsku proglasiti zemljom slobodnom od bjesnoće (engl. rabies free country) u dogledno vrijeme.  

Unatoč ovako dobrim rezultatima, humana i veterinarska struka trebaju biti na oprezu, budući da bjesnoća može prijetiti i nakon što zemlja postane slobodna od bjesnoće. 

Pripremio: prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med., specijalist epidemiologije, Služba za epidemiologiju – Referentni centar za bjesnoću RH