Svjetski dan borbe protiv hepatitisa, 28. srpnja 2014.

Skupina zaraznih bolesti poznatih kao hepatitis A, B, C, D i E pogađa milijune ljudi širom svijeta uzrokujući akutnu i kroničnu infekciju, ali i smrt 1,4 milijuna ljudi svake godine. 194 predstavnika zemalja članica Svjetske zdravstvene organizacije usvojilo je rezoluciju za unaprjeđenje prevencije, otkrivanja i liječenja virusnog hepatitisa. Povodom Svjetskog dana hepatitisa, Svjetska zdravstvena organizacija i njezini partneri pozivaju kreatore zdravstvene politike, zdravstvene djelatnike i javnost da "razmisle ponovno" o ovoj bolesti poznatoj kao "tihi ubojica".

240 milijuna ljudi u svijetu kronično je zaraženo virusom hepatitisa B. 150 milijuna ljudi kronično je zaraženo virusom hepatitisa C. 

Hepatitis E može uzrokovati stopu smrtnosti od 20% kod žena u trećem tromjesečju trudnoće.

 

Što je hepatitis i kako se prenosi?

Hepatitis je upala jetre koja može imati različite uzroke. Najčešći uzrok kronične upale jetre je virusna infekcija. Virusi koji uzrokuju kroničnu upalu su virus hepatitisa B i virus hepatitisa C. Ova dva virusa zajedno uzrokuju približno milijun smrti u svijetu godišnje (Svjetska zdravstven organizacija). Virusom hepatitisa B i hepatitisa C zaraženo je 500 milijuna ljudi u svijetu, a jedna od tri osobe bile su izložene jednom ili oba tipa ovih virusa. Hepatitis A je akutna upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A. Prenosi se fekalno-oralnim putem i često se naziva i "bolest prljavih ruku". Uglavnom se javlja kod djece, kod kojih bolest ima lakši tijek i kraće traje. Nakon preboljele bolesti slijedi potpuni oporavak, bez posljedica. Prebolijevanjem hepatitisa A stječe se trajna imunost organizma. Hepatitis B (virus) prenosi se u kontaktu s krvlju i tjelesnim tekućinama (npr. slina), odnosno spolnim odnosom sa zaraženom osobom.

Hepatitis C prenosi se direktnim kontaktom s krvlju zaražene osobe. Vrlo rijetko prenosi se putem ostalih tjelesnih tekućina.

 

Najčešći načini prijenosa hepatitisa B i C su:

  • transfuzija krvi i krvnih produkata koja nije kontrolirana (u većini zemalja krv za transfuziju kontrolira se od 1990. godine, ali još uvijek ne u svima);

  • medicinske i stomatološke intervencije s nesteriliziranim instrumentima (nesterilni uvjeti);

  • prijenos s majke na dijete tijekom poroda;

  • dijeljenjem intravenskih šprica pri konzumiranje droge;

  • dijeljenjem pribora za „ušmrkavanje“ kokaina;

  • dijeljenjem pribora za brijanje (britvice) i četkica za zube;

  • tetoviranjem i piercingom ako se provode u nesterilnim uvjetima;

  • Hepatitis B može se prenijeti i spolnim odnosom bez primjerene zaštite. Za razliku od hepatitisa C, hepatitis B može se spriječiti cijepljenjem.

 

Kako spriječiti hepatitis?

Najbolja zaštita od hepatitisa B je cijepljenje. Od 1980. godine u svijetu je upotrijebljeno više od milijardu doza cjepiva koje se u približno 95% slučajeva pokazalo učinkovitim.

 

Kako se "otkrivaju" hepatitis B i hepatitis C?

Da bi se dijagnosticirao hepatitis B potrebno je potvrditi prisutnost tzv. HB surface antigena (HbsAg). Ovaj antigen dio je samog virusa i pojavljuje se u krvi šest do dvanaest tjedana nakon zaraze virusom. Pozitivan test potvrda je oboljenja od hepatitisa B. Ako je test pozitivan, moraju se obaviti dodatne pretrage da bi se utvrdilo je li infekcija "stara" ili "nova", uzrokuje li samu bolest i treba li se liječiti te na koji način. Ako je tijelo "uklonilo" virus ili ako je osoba cijepljena, u organizmu će biti prisutna antitijela (anti-HBs). Prisutnost ovih protutijela ujedno znače zaštitu organizma od ponovne infekcije.

U dijagnostici hepatitisa C, prvo se utvrđuje prisutnost protutijela na virus. Ako se utvrdi prisutnost protutijela to može značiti dvije stvari: da je virus prisutan u tijelu ili da je bio prisutan, ali je tijelo stvorilo otpornost i "uklonilo" virus. Protutijela protiv hepatitisa C pojavljuju se u cirkulaciji sedam do devet tjedana nakon infekcije. U slučajevima kada je imunitet tijela jako oštećen nekom bolesti ili poremećajem, vrijeme stvaranja protutijela može se produžiti ili se čak protutijela ne stvaraju. Ako je test na protutijela pozitivan, potrebno je napraviti test na prisutnost samog virusa hepatitisa C. Ako je i ovaj test pozitivan, potvrđuje se dijagnoza hepatitisa C.

 

Kako se danas liječi hepatitis?

Kroz prvih šest mjeseci nakon infekcije nije uvijek potrebno liječenje. Devet od deset "novih" infekcija "nestane" samo od sebe. U ovoj fazi farmakološko liječenje ne pridonosi znatno samom izlječenju. Antivirusni lijekovi mogu biti korisni ako je riječ o vrlo teškoj, agresivnoj upali jetre. Potrebu liječenja određuje liječnik koji ima cjelovitu sliku o cijelom organizmu.

 

Hepatitis B

Ako hepatitis pređe u kroničnu fazu, liječnik određuje potrebu liječenja. Liječenje neće uvijek izliječiti bolest, ali primjerenim liječenjem agresivni oblik bolesti može se ublažiti i "prevesti" u srednje jaku infekciju. Na taj način može se zaustaviti ili usporiti teško oštećenje jetrenog tkiva. Lijekovi kojima se liječi hepatitis su peg- interferoni i tzv. nukletidni analozi. Alfa peg interferoni stimulatori su imunološkog sistema organizma u borbi protiv virusa. Terapija interferonima provodi se 24 do 48 tjedana pod stalnom liječničkom kontrolom. Mogu se javiti neugodne nuspojave poput mučnine, simptoma nalik gripi, depresivnog osjećanja, poremećaja elektrolita. Kod pojedinih oblika hepatitisa ova terapija nije učinkovita. S druge strane, kod pojedinih oblika hepatitisa ova terapija može smanjiti agresivnost same bolesti i težinu bolesti te tako spriječiti daljnja oštećenja. Terapija se ne primjenjuje kod bolesnika koji već imaju cirozu jetre.
Nukleozid i nukleotid analozi lijekovi su koji sprječavaju umnožavanje virusa. Uzimaju se u obliku tableta. Ovu terapiju mogu uzimati i bolesnici s cirozom jetre. Nuspojave su vrlo rijetke. Lijekovi se najčešće uzimaju doživotno. Ako virus postane "otporan", u terapiji se dodaju drugi oblici lijekova. Bolesnici moraju biti disciplinirani i uzimati lijekove redovito. Kod neredovite primjene terapije može doći do pogoršanja bolesti, odnosno bolest može postati teža nego što je bila prije primjene terapije.Terapija se provodi pod stalnom kontrolom liječnika.

 

Hepatitis C

Osnovni način liječenja hepatitisa C je liječenje pegiliranim (peg) interferonom i ribavirinom. Ovom terapijom izliječi se oko pedeset posto pacijenata. Pacijent se smatra izliječenim ako šest mjeseci nakon završetka terapije nije prisutan virus u krvi. Ovi lijekovi mogu izazvati nuspojave kao što su: mučnina, simptomi nalik gripi, depresivni osjećaje, eventualno poremećaj elektrolita u tijelu. Za razliku od hepatitisa B, kod hepatitisa C moguće je potpuno izlječenje. Kod hepatitisa B farmakoterapijom ublažava se stanje i smanjuje intenzitet bolesti. Terapija se najčešće provodi 24 do 48 tjedana, no u nekim slučajevima preporučuje se i 72 tjedna terapije. Kao i kod liječenja hepatitisa B, potreban je stalni medicinski nadzor, odnosno dobra suradnja s liječnikom. Od 2011. godine, u mnogim zemljama ovoj osnovnoj terapiji počeli su se dodavati i takozvani inhibitori proteaze (u obliku tableta).

 

Što je to hepatitis E?

Hepatitis E upalna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa E. Virus hepatitisa E prenosi se fekalno- oralnim putem, najčešće konzumiranjem zagađene vode. Osim toga može se prenijeti hranom, odnosno namirnicama koje potječu od zaraženih životinja, transfuzijom krvi ili krvnih pripravka i vertikalnim prijenosom od majke na plod tijekom trudnoće. Rizični čimbenici koji pogoduju širenju ovog virusa su nehigijenski uvjeti, prije svega voda zagađena fekalijama. Hepatitis E najčešće je samoregulirajući, odnosno bolest prolazi unutar 4 do 6 tjedana, ali ponekad može prijeći u fulminativni hepatitis i uzrokovati akutno zatajenje jetre i smrt. Hepatitis E raširen je po cijelom svijetu, ali najčešće se pojavljuje u istočnoj i južnoj Aziji.

Najvažniji simptomi ove infekcije su: žuto obojenje kože i bjeloočnica, tamna mokraća i blijeda stolica, gubitak apetita, povećanje jetre, mučnina, povraćanje i groznica. Ne postoji uzročno liječenje hepatitisa E, osim simptomatskog pa je u borbi protiv ove bolesti najučinkovitija prevencija.

Prevencija podrazumijeva osiguravanje zdravstvenog standarda kroz kontrolu vode za piće, odnosno kontrolu i primjerenu sanaciju otpadnih voda. Individualna prevencija podrazumijeva higijenu ruku nezagađenom vodom, naročito prije jela, korištenje zdravstveno kontrolirane vode za piće i konzumacija zdravstveno kontrolirane hrane.

Procjenjuje se da je u svijetu oko 20 milijuna ljudi zaraženo virusom hepatitisa E, godišnje se pojavljuje više od 3 milijuna akutnih slučajeva i 56 600 smrtnih slučajeva koji se mogu povezati s ovom bolesti. Danas postoji cjepivo protiv virusa Hepatitisa E, proizvedeno i registrirano u Kini, ali još uvijek nije široko dostupno.