„Mišja groznica“ - Hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom

„Mišja“ ili hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom (HVBS) virusna je bolest kojom se najčešće zarazimo u direktnom kontaktu s glodavcima ili njihovim izlučevinama odnosno udisanjem prašine ili aerosola koji sadrže uzročnike. Čovjek se gotovo isključivo zarazi kada uđe u područje gdje ima rezervoara virusa (prirodnožarišna zoonoza). U gradskoj sredini zaraza je vrlo rijetka.

Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka. 

Nakon inkubacije koja najčešće traje jednog do dva tjedna bolest se manifestira povišenom temperaturom, glavoboljom, probavnim smetnjama a u težim slučajevima oštećenjem bubrežne funkcije te pojavom krvarenja po koži i sluznicama. 

U Hrvatskoj se slučajevi oboljenja od HVBS javljaju svake godine. U godinama u kojima dolazi do pojave velikog broja glodavaca (tzv. „mišje godine“) bilježi se i povećani broj oboljelih od hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (npr. 2002., 2012., 2014. godina). Na području grada Zagreba u 2017. godini bilježimo veći broj oboljih osoba od hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom u odnosu na prošle godine. Na području RH oboljenje od HVBS uzrokuju dvije vrste hantavirusa (Puumala i Dobrava) čiji su glavni rezervoari mali glodavci (riđa voluharica i žutogrli šumski miš). 

Pod najvećim rizikom od zaraze su osobe koje rekreativno ili profesionalno u prirodi dolaze u direktan ili indirektan kontakt s malim glodavcima. 

Kako dolazi do zaraze?

• Unošenjem uzročnika kroz usta putem nečistih ruku, kontaminirane hrane i pića.

• Udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih životinja.

• Direktnim kontaktom putem oštećene kože ili sluznica.

• Ugrizom inficirane životinje.

Nema prijenosa bolesti s čovjeka na čovjeka!

Da bi se smanjio rizik od zaraze potrebno se pridržavati jednostavnih mjera prevencije koje će naš boravak u prirodi učiniti manje rizičnim.

Preventivne mjere

• Čuvati hranu, piće i osobne stvari od glodavaca (odjeću ne odlagati na tlu).

• Održavati higijenu ruku (pranje, vlažne maramice).

• Izbjegavati direktan ili indirektan kontakt ruku s ustima (pušenje povećava rizik zaraze).

• Ne piti vodu niti puniti boce iz šumskih izvora (koriste ih i glodavci).

• Izbjegavati ležanje izravno na šumskom tlu (pogotovo blizu mjesta aktivnih rupa glodavaca).

• Ne loviti ili dirati uginule šumske glodavce i druge životinje.

• Plodove ubrane u prirodi dobro oprati prije upotrebe.

• Ne ostavljati ostatke hrane niti druge otpatke u prirodi.

• Otpatke odlagati u odgovarajuće vanjske spremnike za otpad.

• Ne ostavljati osobne stvari, alat, pribor nezaštićen na tlu (npr. preko noći).

• Prilikom rada na poslovima u kojima se diže prašina (čišćenje šupa, garaža i sl.) preporuka je korištenje zaštitne maske i rukavica.

Važna je mjera sprječavanje ulaza glodavaca u stambene i gospodarske objekte. Ukoliko je potrebno čišćenje objekta u kojima je uočena prisutnost ili aktivnost glodavaca treba izbjegavati postupke koji doprinose dizanju prašine (npr. metenje). Prilikom čišćenja dobro je koristiti mokru krpu (kako bi se izbjeglo dizanje prašine) i klorni ili alkoholni dezinficijens!

Prilikom čišćenja takvih prostora savjetuje se korištenje zaštitne opreme (rukavice, maske). Nakon obavljenog posla čišćenja ruke treba dobro oprati vodom i sapunom. 

Članak pripremio: Kruno Sokol, dr. med., spec. epidemiolog, Služba za epidemiologiju