Patite li od Adonisovog kompleksa?

Zamislite savršenog muškarca – je li to muškarac guste kose, besprijekorne kože, bijelih savršenih zubiju, napetih, isklesanih mišića i sa „pločicama“? Postoji li taj muškarac samo u snovima i mašti ili ga možete susresti i u stvarnom životu? Razmislite, ti muškarci su zapravo posvuda: u filmovima, na televiziji, na naslovnicama časopisa. Ovisno o tome gdje živite, takvog muškarca možete povremeno sresti i uživo, ako imate sreće. Pored jednog takvog idealnog pojedinca, tipičan bi se muškarac mogao osjećati poprilično loše i niskog samopouzdanja.

Visoki je datum, znali bi reći neki, te je za mnoge sada krajnje vrijeme za odlazak na višesatna znojenja u teretani. Kao što će neke žene sada početi paziti na unos šećera i/ili ugljikohidrata, tako će muškarci morati nabiti koju kilu gore na benchu. Dakle neki smanjuju, a neki povećavaju, samo je pitanje nauštrup čega?

Muškarci su danas izloženi nemogućim slikama muškog savršenstva na fotografijama i televiziji, uključujući i akcijske figure (npr. Action man, G. I. Joe i sl.) kojima se igraju u djetinjstvu baš kao što su svih ovih godina izložene i žene, što je uvelike doprinijelo razvoju raznih poremećaja prehrane. Negativna percepcija vlastitog tijela jedan je od ključnih čimbenika za razvoj anoreksije, ali može jednako pogoditi muškarce opsjednute bodybuildingom. Razlika je u tome što muškarci u ovom slučaju teže će postati što veći i što jači, jer im mediji šalju sliku o ljepoti kroz veličinu i mišićavost. Zanimljiva je statistika Američkog udruženja plastičnih kirurga, koja primjerice pokazuje porast povećanja stražnjice implantatima kod muškaraca za 35% u 2015. u odnosu na 2014. godinu, a zahvati podizanja stražnjice kod muškaraca pokazuju porast za 39% u istom periodu. Istraživanje američkog sveučilišta Chapman provedeno ove godine, pokazalo je da čak 30% muškaraca nije zadovoljno veličinom svojih mišića, njih 23% je zainteresirano za plastičnu kirurgiju, a 39% ih je preokupirano svojim izgledom na svakodnevnoj bazi. Na žalost, u Hrvatskoj se još uvijek teško dolazi do tih podataka. Te nam brojke govore kako su muškarci postali znatno osjetljiviji po pitanju svog fizičkog izgleda i ne susprežu se korigirati ga odlaskom pod nož.

Muškarci koji svom izgledu posvećuju neumjerenu pažnju i doživljavaju se nedovoljno mišićavima možda pate od poremećaja vlastitog tjelesnog odraza. Oni tipično brinu da izgledaju slabašno, iako ih neutralni promatrači vide kao snažne i uvježbane. Takvi muškarci neprestano dižu utege, uvjereni su da moraju još isklesati svoje tijelo, povećati mišićnu masu i smanjiti masnoće. Sasvim je nevažno koliko su doista veliki, oni sebe vide pretankima i slabima (kao što primjerice, anoreksične osobe sebe vide nerealno debelima u odnosu na stvarnost). Nažalost, zbog toga mnogi muškarci počinju koristiti i zloupotrebljavati razna (i)legalna sredstva. Bez obzira koliku fizičku veličinu postižu i koliko masivnu količinu supstanci unesu zbog psihološke zamke Adonisovog kompleksa rezultati nikada neće biti zadovoljavajući, pa će i dalje tražiti načine kako bi postali još veći.

Ono što je bulimija i anoreksija u žena, mogli bismo nazvati Adonisovim kompleksom u muškaraca. Pojam "Adonisov kompleks" nije medicinski pojam. On se koristi za opisivanje različitih oblika zabrinutosti oko izgleda tijela ili dismorfije, koji brinu dječake i muškarce posebno tijekom posljednjeg desetljeća. Termin ne opisuje pojedinačni problem već sve distorzije zajedno koje uključuju kompulzivno dizanje utega i vježbanja, zlouporabu steroida, poremećaje prehrane i tjelesni dismorfni poremećaj. Pojam je izvađen iz grčke mitologije koja prikazuje Adonisa, koji se smatra idealom muške ljepote kao pola čovjeka i pola boga. Adonisovo tijelo bilo je predstavnik ultimativne tjelesne građe muškarca. Prema mitologiji, njegovo je tijelo bilo toliko lijepo da je pridobio ljubav Afrodite božice ženske ljepote i ljubavi, koja je silazila s Olimpa među smrtnike samo kako bi uživala u Adonisovoj ljubavi.

Razvoj Adonisovog kompleksa pokazuje da su muškarci danas izloženi pritisku jednako snažno kao što su žene već desetljećima, što može stvoriti destruktivne opsesivne smetnje u pogledu fizičkog izgleda. Problemi s muškom slikom tijela kreću od manjih smetnji do ozbiljnih i ponekad čak i po život opasnih opsesija. Problemi mogu izgledati kao podnošljivo nezadovoljstvo tijelom na jednom kraju spektra sve do ekstremnih psihijatrijskih poremećaja slike tijela na drugom kraju spektra.

Brojni faktori pridonijeli su porastu pojave Adonisovog kompleksa, među glavnima spada i pojava steroida. Neki od muških modela kojima se divimo s naslovnica koriste razna sredstva koja im pomažu da izgledaju tako kako izgledaju. Steroidi su nam dali iskrivljenu, kemijski induciranu sliku o tome kako bi idealno muško tijelo trebalo izgledati. Usprkos ozbiljnim zdravstvenim rizicima koje nose steroidi i činjenicu da su nezakoniti te su većinom zabranjeni, njihova je upotreba i dalje široko rasprostranjena.

Najekstremniji oblik Adonisovog kompleks je tjelesni dismorfni poremećaj, podjednako zastupljen kod muškaraca i žena. Osobe s navedenim poremećajem su potpuno obuzete svojim fizičkim izgledom i često fiksirane na jedan aspekt tijela. Kosa se nalazi na vrhu popisa opsesija kod muškaraca. Ostali veliki problemi uključuju mišićavost, veličinu prsiju, veličinu penisa i tjelesnu masnoću. Muškarci s dismorfnim poremećajem mogu se često provjeravati u ogledalu, kompulzivno trenirati ili izbjegavati situacije koje zahtijevaju skidanje majice u javnosti. Takva bi osoba mogla provoditi sat vremena ujutro ispred zrcala samo kako bi namjestila svoju frizuru da bude kako treba. Psihološko objašnjenje uzroka ovog poremećaja vodi nas do niskog samopoštovanja i načina putem kojeg se osoba procjenjuje isključivo na osnovu vanjskog izgleda. Takvi pojedinci imaju potrebu za perfekcijom i nedostižnim idealom. Usmjeravajući pažnju na svoj izgled, oni primjećuju i najsitniju nesavršenost ili manjkavost. Na kraju postoji ogromna razlika između onoga kako oni zamišljaju da bi trebali izgledati i njihovog doživljaja vlastitog izgleda. Većina muškaraca koji pate od tjelesnog dismorfnog poremećaja su svjesni svog stanja, no osjećaju se nemoćnima učiniti išta po tom pitanju. Postali su stručnjaci za skrivanje tog problema od ljudi oko sebe. Naravno, tjelesni dismorfni poremećaj je ekstremni primjer. Mnogo više muškaraca, međutim, pati od blažih verzija Adonisovog kompleksa. Za rješavanje tih problma često se preporučuje psihoterapija (najbolje kognitivno bihevioralna jer je usmjerena na promjenu specifičnog ponašanja), a u nekim slučajevima i u kombinaciji sa antidepresivima.

Dodatne informacija za sve nesigurne muškarce: studije su pokazale da iako muškarci misle da žene vole jako mišićava muška tijela, u stvarnosti većina žena smatra velike mišiće neprivlačnima gotovo do točke odbojnosti. U stvari, većina će žena radije odabrati muškarca prosječnog stasa.

Sjetite se da ogromna industrija ima veliku zaradu od činjenice da utječe na to da se vi osjećate loše u vezi izgleda vlastitog tijela. Nemojte pasti u zamku radi kojeg kilograma viška i puniti im blagajnu.

Također i vaša muškost nije definirana isključivo fizičkim izgledom sigurno možete ponuditi puno više od toga.

Članak pripremila: Lea Maričić, mag. psih., Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti