Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca. Krpelji pripadaju paučnjacima, a od kukaca se razlikuju oblikom i drugim biološkim svojstvima. Važni su jer se hrane krvlju životinja i čovjeka te mogu prenositi zarazne bolesti, uključujući i one koje su zajedničke ljudima i životinjama. U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji šumski krpelj (Ixodes ricinus).

Gdje i kada se krpelji mogu naći u prirodi?

Aktivnost krpelja ovisi o nekoliko čimbenika – ponajviše o temperaturi i vlažnosti stoga imaju tzv „sezonsku aktivnost“ – najaktivniji su i najbrojniji u proljeće i rano ljeto (travanj-lipanj) te u ranu jesen (u puno manjem broju). U zimskom periodu (prosinac - ožujak) krpelji se susreću ako je riječ o blagoj zimi bez hladnoće i snijega. Nalazimo ih skrivene na listovima i granama grmova, niskog raslinja (do visine jednog metra), šikara; u prizemnom sloju rubnih šuma, uz staze za šetanje, u vrtovima, izletištima itd.

Kako krpelji dolaze do nas?

Skriveni na vlatima trave, granama i listovima grmlja i drveća, krpelji čekaju prolazak pogodnog domaćina – toplokrvne životinje ili čovjeka. Građom svojih nogu prilagođeni su prihvaćanju za krzno životinja ili na dlačice odjeće ljudi. Nakon što se prihvati na domaćina, krpelj hoda više sati po tijelu u potrazi za mjestom gdje će se učvrstiti svojim rilom. Probadanje kože traje desetak minuta i ne osjeća se zbog tvari u slini koje, među ostalim, imaju djelovanje poput anestetika.

Koje bolesti prenose krpelji?

Krpelji su značajni kao prijenosnici zaraznih bolesti. U Hrvatskoj se ubodom krpelja mogu prenijeti Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis (KME), a iznimno tularemija, Q groznica, erlihioza, babezioza i neke rikecioze. Bolesti se javljaju na određenim područjima zemlje pa govorimo o „prirodnim žarištima“ – područjima gdje ima zaraženih krpelja. Krpelje zaražene virusom krpeljnog meningoencefalitisa najčešće nalazimo u sjevernom i sjeverozapadnom području Hrvatske između Save i Drave, a krpelji zaraženi bakterijom koja uzrokuje Lyme boreliozu mogu se naći na čitavom području grada Zagreba, ali i ostalim dijelovima sjeverne kontinentalne Hrvatske.

Kako spriječiti ubod?

Prilikom odlaska u prirodu radi šetnje, rekreacije ili obavljanja poslova na otvorenom treba uvijek pomisliti na mogućnost uboda krpelja. Potrebno je:

• Izbjegavati područja nastanjena krpeljima; u takvim područjima hodati obilježenim stazama (izbjegavati provlačenje i puzanje kroz grmlje, ostavljanje odjeće na grmlju/travi i ležanje na tlu).
• Koristiti odgovarajuću obuću i odjeću tijekom boravka u prirodi - nositi hlače dugih nogavica i majice/košulje dugih rukava, zatvorenu obuću. Preporučuje se nogavice hlača uvući u čarape, a majice/košulje u hlače kako bi se spriječio ulazak krpelja pod odjeću. Bolja je svijetla odjeća na kojoj se lakše može uočiti krpelj.
• Primijeniti repelente (sredstva za odbijanje krpelja) - nanijeti ih na gole i izloženije dijelove tijela. Djeluju nekoliko sati, ovisno o znojenju kože. Repelenti se mogu nanijeti i na odjeću (potrebno provjeriti u uputama za upotrebu o načinu primjene kao i potrebi ponovnog nanošenja). Ukoliko osoba stavlja kremu sa zaštitnim faktorom, repelent je potrebno aplicirati  nakon kreme.
• Pregledati se tijekom boravka u prirodi svakih dva do tri sata te obavezno nakon povratka iz prirode, osobito nakon boravka u području zaraženih krpelja (obronci Medvednice). Krpelji obično nekoliko sati traže mjesto uboda prije uzimanja obroka krvi. Tijekom pregledavanja tijela posebice pregledati rubno područje vlasišta (iza uha, zatiljak, vrat), prepone, pazuhe i područje iza koljena i pupak.
• Po povratku iz prirode, savjetuje se presvući i otuširati se te oprati kosu, kako bi se uklonili krpelji koje je osoba „pokupila“ u prirodi i koji još traže pogodno mjesto za ubod.

U slučaju uboda krpelja, potrebno je:

• Odmah izvaditi krpelja pomoću pincete za čupanje dlačica. Krpelja treba pincetom obuhvatiti uz samu kožu i laganim povlačenjem izvući, pazeći da se ne ošteti tijelo krpelja prilikom izvlačenja. Ako je potrebno, radi preciznog hvatanja, može se koristiti povećalo. jer trganjem krpelja ostaje dio zarinut u kožu pa može doći do zaraze. U tom slučaju valja potražiti pomoć liječnika.
• Niti u kojem slučaju krpelje se na koži ne smije „gušiti" premazivanjem alkoholom, uljem ili masti, „paliti“ šibicom jer time izazivamo naglu smrt krpelja pri čemu on isprazni sadržaj svoje trbušne šupljine u čovjeka i tako vrlo lako prenese zarazu ako je zaražen.
• Krpelje nemojte dirati golim rukama.
• Nakon što je krpelj odstranjen, mjesto uboda preporučljivo je premazati antiseptikom.
• Informirati i educirati osobu ugriženu od krpelja o znakovima i simptomima lokalne i sistemske infekcije.

Krpeljni meningoencefalitis (KME)

Čovjek se najčešće zarazi ubodom krpelja zaraženih virusom iz porodice Flaviviradae. Razlikuju se tri subtipa krpeljnog meningoencefalitisa: srednjoeuropski tip (Sjeverna, Središnja i Istočna Europa), dalekoistočni tip (zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, istočno od Urala, Kina, Japan) i sibirski tip (Sibir). U Hrvatskoj se pojavljuje srednjoeuropski tip krpeljnog meningoencefalitisa. Drugi puno rjeđi, ali mogući put zaražavanja je konzumacija nepasteriziranih mliječnih proizvoda od zaraženih životinja (najčešće koza).

Inkubacija bolesti u prosjeku traje 7 do 14 dana (2 do 28 dana). Tijek bolesti je bifazičan. Prva faza bolesti javlja se u dvije trećine zaraženih osoba (viremična faza u kojoj se virus umnaža lokalno u kožnim stanicama, potom odlazi u regionalne limfne čvorove te putem limfnih puteva u krvotok) traje od jednog do osam dana i manifestira se simptomima nalik gripi: umor, visoka temperatura, glavobolja, opća klonulost, mučnina, povraćanje, bolovi u mišićima. Prvu fazu bolesti karakterizira simptomatska faza bolesti koja traje od jednog do dvadeset dana i u manjeg broja bolesnika progredira u sekundarnu fazu koja nastupa naglo s jako visokom temperaturom i znacima zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava, odnosno upalom moždanih ovojnica (meningitis): jaka glavobolja, mučnina, povraćanje, kočenje vrata, fotofobija. Rjeđe bolest progredira do upale mozga (encefalitisa) koji se manifestira pospanošću, vrtoglavicom, drhtavicom, poremećajem svijesti, nesvjesnim trzanjem očnih jabučica, poremećajem govora, oštećenjem moždanih živaca itd.).

Liječenje je simptomatsko i provodi se u bolnici. Ne postoje specifični antivirusni lijekovi za liječenje krpeljnog meningoencefalitisa. Krpeljni meningoencefalitis se može učinkovito spriječiti cijepljenjem. Cijepljenje je najbolje započeti tijekom zimskih mjeseci kako bi se osigurala zaštita prije „sezone“ krpelja u proljeće. Cijepljenje se provodi u tri doze, no već određeno vrijeme nakon druge doze postoji zadovoljavajuća zaštita (u 97% cijepljenih osoba). Ne cijepi se nakon ugriza krpelja!

Kome se preporučuje cijepljenje?

Čak i u područjima koja se smatraju prirodnim žarištima bolesti koje prenose krpelji, samo mali broj krpelja je stvarno zaražen. Radi toga je statistička šansa zaraze pri ubodu samo jednog krpelja vrlo mala. Opasnost se bitno povećava višestrukim i čestim izlaganjem ubodima krpelja stoga se cijepljenje protiv KME preporučuje osobama koje zbog prirode posla borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici) kao i osobama koje povremeno borave u gore navedenim područjima (izletnici, kamperi, planinari, lovci, turisti). Cijepljenje se provodi u Službi za epidemiologiju Zavoda, a detaljne informacije dostupne su na web stranici Zavoda, na linku: https://stampar.hr/hr/usluge/cijepljenje-i-prevencija-putnickih-bolesti ili pozivom na broj telefona 01/ 46 96 125.

Lyme borelioza

Lyme borelioza je bolest koju prenose krpelji, a uzrokuje ju spiroheta roda Borelia burgdoferi. Za prijenos spirohete Borelia burgdoferi potrebno je više od 24 sata (36 do 48 sati). Bolest zahvaća više sustava, a najčešće kožu, zglobove, srce i živčani sustav. Izvor zaraze za krpelje su razne vrste mišolikih sisavaca: šumski, žutogrli i poljski miševi, riđa voluharica, puh i ptice. Prenosilac u Europi, pa tako i kod nas, je običan ili šumski krpelj Ixodes ricinus. Bolest zahvaća više sustava, a najčešće kožu, zglobove, srce i živčani sustav. Infekcija kod čovjeka najčešće prolazi neprimjetno. Lyme borelioza se kod najvećeg broja bolesnika (70 do 80%) pojavljuje kao prstenasta kožna promjena (erythema migrans) na mjestu uboda. Najčešće se javlja 7 do 14 dana nakon uklanjanja krpelja (2 do 32 dana) i postupno se širi u prosjeku oko 1 cm dnevno, a sredina postaje sve bljeđa (ne smije se zamijeniti s crvenilom uzrokovanim iritacijom od uboda krpelja – nestaje unutar 24 do 48 sati). Kožna promjena vidljiva je kao prstenasto ili difuzno crvenilo okruglastog ili eliptičnog oblika, a može biti popraćeno povišenom temperaturom i općim simptomima: pečenje, crvenilo, bolnost, povećanje regionalnih limfnih čvorova. Nakon nekoliko tjedana može doći do širenja spiroheta krvlju i zahvaćanja drugih organa, posebno mišićno koštanog sustava, srca, zglobova i živčanog sustava (kronična i perzistentna infekcija). Liječenje se provodi antibioticima i u ranom stadiju bolesti je učinkovito, stoga ga je potrebno započeti što ranije kako bi se izbjegle komplikacije na ostalim organima u tijelu (neuropatije, radikuloneuropatije, meningitis, artritis, karditis). Lyme borelioza se javlja uglavnom u kontinentalnom dijelu Hrvatske, najčešće iznad 45° sjeverne geografske širine. Najveći broj oboljelih (oko 50%) najčešće se registrira u periodu od svibnja do srpnja.

Letak o krpeljima pogledajte ovdje.

Pripremila: Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr. med., spec. epidemiolog, voditeljica Odjela za epidemiologiju zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju