Pitanja:
Osjećam se bezvoljno, nemotivirano, nezadovoljno, iscrpljeno. Zatrpan sam poslom, ostajem prekovremeno na poslu, a to nitko ne cijeni. Nemam volju za radom, nedostaje mi kreativnosti. Reagiram burno. Imam osjećaj da se više ne mogu nositi s obvezama na poslu jer ih ima previše. Ne mogu se kontrolirati i svi me živciraju. Hvata me strah od otpuštanja, imam 25 godina radnog staža. Što mi se to događa?
Odgovor:
Kod radnika koji su pod dugotrajnim stresom, osim psihičkih problema, mogu se razviti ozbiljni fizički zdravstveni problemi, bolest krvožilnog sustava ili problemi mišićno-koštanog sustava. Kako ćemo reagirati u određenoj stresnoj situaciji, suočiti se ili odustati od pokušaja da svladamo situaciju, ovisi i o psihološkim i tjelesnim karakteristikama pojedinca.
Stres vezan uz posao se pojavljuje kao posljedica zbog neodgovarajućih zahtjeva radne okoline koji su u neskladu s mogućnostima zaposlenih. Sindrom izgaranja na poslu ili burn out sindrom označava progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao rezultata frustracija i stresa na radnom mjestu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, može biti udružen i s pojavom simptoma anksioznosti i depresije.
Važno je naglasiti da je moguće napraviti promjene - prekinite s nekim aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje, promijenite raspored obveza na poslu ili kod kuće. Primijenite redovitu i odgovarajuću prehranu, izbacite ili smanjite uzimanje kofeina, nikotina i šećera, bavite se tjelesnom aktivnošću radi održanja tjelesne kondicije, osigurajte redovit raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje. Ako možete, promijenite samu stresnu situaciju ili svoj odnos i pogled na nju, usvojite nove vještine komunikacije I pregovaranja. Zadržite osjećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres, usporite i pronađite vrijeme za opuštanje, održite ravnotežu između rada i zabave. Podijelite probleme s prijateljima i obitelji, izvorima socijalne podrške, dobro upoznajte sebe i svoje granice tolerancije na stres. Ako je potrebno, obratite se svom liječniku obiteljske medicine radi daljnje obrade.