Snažna je ljudska potreba za ljubaznošću u svakodnevnim odnosima, iako popularna kultura tu vrlinu ne promiče. Njegovanje te vrline je značajno jer su poznate njene psihološke prednosti. Znamo da biti ljubazan obogaćuje živote, kako ljudi koji su ljubazni, tako i onih prema kojima su ljubazni. Osim dobrobiti za psihičko zdravlje, dokazane su i dobrobiti ljubaznosti za fizičko zdravlje (snižavanje krvnog tlaka i bolji rad srca).
U socijalnom smislu ljubaznost pomaže boljoj komunikaciji s drugim ljudima, unosi više razumijevanja i dobrih odnosa u svačiji život. Svjedoci smo ljudske dobrote i ljubaznosti u teškim trenucima, kao što su izolacija zbog epidemije ili nedavni potresi. Takvo ponašanje nas ne ostavlja ravnodušnima, hvalimo ga i podržavamo, potičemo sebe i druge da budemo još ljubazniji. To samo po sebi govori o tome koliko je snažna ljudska potreba za dobrotom i ljubaznošću.
Neka su djeca ljubaznija u odnosu na svoje vršnjake. Možemo se zapitati je li to stvar odgoja ili jednostavno imaju razvijeniji osjećaj za tuđe potrebe i želju da pomognu. Svakako je potrebno poticati tu njihovu pozitivnu osobinu, no istovremeno treba pratiti jesu li ljubazni prema drugima na vlastitu štetu. Postoji dio djece koji će, zbog potrebe i želje da se svide vršnjacima ili zbog vlastitog nedovoljnog samopouzdanja, raditi sve za druge čak i u situacijama kada će naštetiti sebi (npr. pomagati prijatelju oko zadaće, ali zbog toga istovremeno ne završiti svoje zadatke). Kod takve djece važno je da roditelji prate ponašanja te mogu pomoći djetetu da uvidi što je ljubaznost, a što iskorištenost. Roditelji imaju veliku ulogu u usmjeravanju dječje ljubaznosti, baš kao i u razvijanju ljubaznosti kod djece koja nemaju tu karakternu crtu. Ovdje roditelji imaju važnu ulogu, jer poticanje na ljubaznost mogu i trebaju ugraditi u svoj odgojni stil.
Roditelji kroz odgoj mogu učiti djecu ljubaznosti tako da ih:
Nauče da pozdrave susjede i poznanike.
Potiču da pomažu starijim članovima obitelji.
Uče da se ispričaju, ali i oproste nekome tko im se ispriča.
Nauče ih da zahvale.
Potiču ih da se osmjehu drugim osobama.
Nauče ih dati kompliment.
Pohvale ih kada su ljubazni.
Potiču ih da doniraju, npr. Igračke, djeci kojoj je to potrebno.
Ukažu djetetu da treba uživati u poklanjanju drugima, a ne samo u dobivanju poklona.
Nauče djecu da ne omalovažavaju one kojima je pomoć potrebna.
Budu uzor.
Učite djecu da budu ljubazni svaki dan, jer će se tada osjećati bolje.
mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica
mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja
mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica
