Empatija se definira kao sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i primjerenog reagiranja na te emocije. Imati empatiju prema nekom znači da se možemo „staviti u njegove cipele“, odnosno da možemo zamisliti kako bismo se mi osjećali da smo u istoj situaciji.
Empatija se može razvijati već od djetetove najranije dobi. U prvim godinama života djeca najviše uče iz načina na koji roditelji s njima postupaju kad su uznemireni ili uplašeni, odnosno iz empatičnog ponašanja svojih roditelja. U dobi od 5. godine do adolescencije s djetetom se može razgovarati o tome koliko razumije osjećaje drugih. Može se raspravljati o hipotetskom problemu: „Kako bi se ti osjećao kada bi ti netko uzeo omiljenu igračku?“. U toj dobi djeca su sposobna apstraktno razmišljati i povezivati svoje ponašanje s određenim posljedicama.
Za roditelje je najveći izazov adolescentska dob, kada djeca mogu pokazivati nedostatak empatije. To se može uočiti npr. kroz nedostatak empatije starijeg djeteta prema mlađoj braći/sestrama. Adolescenti se u toj dobi sve više orijentiraju prema svojim vršnjacima i grade svoj identitet izvan obitelji. Tada se uočava i potreba za omalovažavanjem drugih članova obitelji i orijentacija na samoga sebe.
Za roditelje je važno da shvate kako je to normalna faza u odrastanju, u kojoj se odvija separacija djece od roditelja. Roditelji mogu pomoći adolescentu da integrira empatiju u svoj rast i razvoj, odnosno da ona postane dio njegovog identiteta. Ukoliko su učili dijete empatiji u ranom djetinjstvu i bili mu uzor, tada se ta vrlina neće izgubiti ni u adolescenciji.
Evo i nekoliko praktičnih savjeta kako pomoći djetetu da razvije empatiju:
Budite uzor - najvažnije osobe i apsolutni uzor u ranom djetinjstvu svakog djeteta su njegovi roditelji. Ukoliko i sami imaju razvijenu empatiju, dijete će ju oponašati i ugraditi tu vrlinu u svoj sustav vrijednosti.
Pažljivo slušajte - to znači da ih angažirano slušate i posvetite dovoljno vremena i energije za to. Tako će i ona naučiti da slušaju druge i da imaju strpljenja.
Uvažavajte djetetove emocije - one su odraz njegovog doživljavanja svijeta i prioriteta koje imaju. Ukoliko im pokažete da su emocije važne i oni će imati razumijevanja za tuđe osjećaje.
Potičite ih da razgovaraju o emocijama - pokazujte zanimanje za njihove emocije, ali i govorite o svojima (recite da ih volite i da ste ponosni na njih).
Učite ih da pomažu drugima - pokažite im osobe kojima je potrebna pomoć i motivirajte ih da im pomognu ukoliko to realno mogu učiniti.
Neka provode vrijeme sa životinjama - pažnja prema životinjama i briga za njih potiče djecu da takvo ponašanje primjene i prema ljudima.
Hvalite djetetovo nesebično ponašanje, ali i ponašanje drugih - ukoliko dijete čuje pohvalu zbog nekog ponašanja sigurno će ga ponoviti. Hvalite i empatično ponašanje druge djece.
Ukazujte na osjećaje drugih osoba - objasnite koje sve emocije kod drugih može izazvati djetetovo ponašanje i kakvu emotivnu reakciju izaziva određeni događaj.
Čitajte im poučne priče - to mogu biti priče koju pobuđuju suosjećanje, a kroz razgovor o likovima mogu se komentirati različiti postupci.
Igrajte različite uloge - kroz igranje uloga možete pomoći djetetu da iz druge perspektive vidi istu situaciju. Možete kroz igru zamijeniti svoje uloge roditelj - dijete. Na taj način ćete odgovoriti na pitanje kako si se ti osjećao kada sam ja to učinio tebi.
mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica
mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja
mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica
