Mentalno zdravlje mladih važna je tema o kojoj se s pravom sve više govori. Stručnjaci različitih profila daju svoj doprinos u objašnjenju nastanka poteškoća u području mentalnog zdravlja mladih, tražeći one čimbenike koji će doprinijeti boljem stanju i prevenciji ovih poteškoća.
U praksi nalazimo mnoge potvrde onoga što istraživanja otkrivaju. Između ostalog, pojam „socijalne vještine“, odnosno njihov nedostatak, često se spominju kao čimbenik koji može loše utjecati na mentalno zdravlje mladih.
Što su uopće socijalne vještine? To su ponašanja koja pomažu pojedincu da razumije različite socijalne situacije i prilagodi im se. One se uče od najranijeg djetinjstva u obitelji, a kasnije se mijenjanju u odnosu s vršnjacima u vrtiću, školi itd.). Djecu je osobito važno učiti sljedećim socijalnim vještinama:
- slušanju
- započinjanju razgovora
- postavljanju pitanja, zahvaljivanju, pohvaljivanju
- traženju pomoći
- ispričavanju, prepoznavanju tuđih osjećaja
- suočavanju sa strahom, traženju dopuštenja, dijeljenju
- pomaganju, pregovaranju, samokontroli
- postavljanju ciljeva, donošenju odluka
Socijalne vještine nužne su u svakodnevnoj komunikaciji s drugima, odnosno svako komuniciranje s drugima uključuje i uporabu socijalnih vještina. One utječu na sva područja života - od školskih postignuća, odnosa s obitelji i prijateljima, do nošenja s ljutnjom, frustracijom i drugim emocijama. Osobe koje imaju razvijene socijalne vještine bolje se snalaze u složenim situacijama. Koriste kompromis, uvjeravanje, humor, opuštanje itd., čime se smanjuje napetost, kako kod sebe, tako i kod drugih. Takve osobe spremne su slušati drugoga, postavljati pitanja, ispričati se ako je to potrebno.
U praksi često nailazimo na djecu i adolescente slabo razvijenih socijalnih vještina. Već u prvim kontaktima taj se nedostatak primjećuje u izostanku uobičajenih ponašanja, kao što je pozdrav, predstavljanje, postavljanje pitanja i sl. Druga ponašanja koja ukazuju na slabo razvijene socijalne vještine su razdražljivost, agresivnost, sramežljivost, anksioznost, preosjetljivost, samookrivljavanje, druženje sa značajno mlađima od sebe i sl.
Usamljenost i izoliranost su, na žalost, česte posljedice nedostatka socijalnih vještina. Djeca i mladi se u takvim okolnostima okreću životu u virtualnom svijetu, što može donijeti niz negativnih posljedica, kako na fizičko, tako i na mentalno zdravlje.
Koji su razlozi nedovoljnom razvoju ovih vještina?
Među prvima je nedovoljno poticanje djeteta na prikladno ponašanje ili nagrađivanje negativnih ponašanja (npr. kad malo dijete psuje ili općenito koristi nepristojan rječnik, a odrasli se tome smiju, potiču ga da to ponovi i sl., ohrabrivanje agresivnog ponašanja i sl.)
Sljedeći razlog je postojanje neugodnih osjećaja, kao što je strah i tjeskoba kod određenih ponašanja koje dijete potom izbjegava (izrugivanje i sl.).
Djeca s ADHD poremećajima, impulzivna i hiperaktivna djeca mogu imati problema s pronalaženjem prijatelja, ali i u svakodnevnoj komunikaciji. Slično je i s djecom i adolescentima koji već imaju razvijen depresivni, anksiozni ili neki drugi poremećaj.
Ne smije se zaboraviti niti utjecaj novih tehnologija. Prema nekim istraživanjima, osobe koje provode puno vremena pred ekranima u dvostruko su većem riziku od socijalne izolacije od onih koji to čine umjereno. Smatra se da pretjerana izloženost ekranima smanjuje sposobnost djece i adolescenata za komunikaciju licem u lice.
Postavlja se pitanje što se može učiniti, odnosno postoje li načini da se socijalne vještine kod djece i mladih razviju ili poboljšaju. Kao i kod svih poteškoća i ovdje se može učiniti puno ako se problemu pristupi na vrijeme i temeljito. Rješenja su naizgled jednostavna, ali praksa potvrđuje da pomaže sljedeće:
- ohrabrivanje djece da komuniciraju i postavljaju pitanja
- poticanje na dijeljenje
- pomaganje da razviju empatiju i razrješavaju konflikte
- ohrabrivanje na stvaranje prijateljstava
- pružanje vlastitog primjera
Bez obzira na tehnološku razvijenost i suvremena sredstva komunikacije, djeca i mladi koji njeguju prijateljstva uživo, koji se druže sa članovima svoje obitelji i zajednice, lakše prolaze u životnim izazovima, osjećaju se kompetentnije i ispunjenije. U tom smislu treba ih poticati na aktivnosti koje će im to i osigurati.
Tekst pripremile: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica i mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. socijalni pedagog, Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti