Kada govore o odgoju djece i stručnjaci i roditelji s pravom naglašavaju važnost dosljednosti, smatrajući je najvažnijim elementom odgojnog procesa. U praksi često vidimo probleme, upravo kada je dosljednost u pitanju -  roditelji se ponekad ne snalaze i ne prepoznaju situacije u kojima bi trebali biti dosljedni.

Susrećemo se s roditeljima koji pristaju na postavljanje granica i određivanje pravila, a onda ih sami ne poštuju.
Kao praktičan primjer možemo uzeti jednu obitelj koja se javlja u savjetovališni tretman zbog problema u ponašanju svoje kćeri. Navode kako ne sudjeluje u obavljanju kućanskih poslova, ne sprema svoju sobu, popustila je u školi i ne vodi brigu o psu koji je nabavljen jer je ona to željela. Roditelji iskazuju svoju nemoć jer na svaki njihov pokušaj da kći nešto napravi, ona odgovara sa „budem“, „sad ću“, „ne da mi se“. 

Na temelju razgovora s roditeljima sasvim je jasno da za ovakvo ponašanje njihove kćeri nema nikakvih posljedica jer roditelji nisu poslali jasnu poruku djetetu o tome.

U radu s tom obitelji trebalo je prije svega objasniti važnost jasnog definiranja pravila i dogovora. Nakon toga su definirani i njihovi zahtjevi prema kćeri, uz naglašavanje značaja dosljednosti u provedbi dogovora. Roditeljima je predloženo određivanje nagrada i sankcija, koje ovise o djetetovom ponašanju. Dogovoreno je da će djevojčica jednom tjedno spremati svoju sobu i ispraviti negativnu ocjenu u školi. Odlučili su se za smanjenje džeparca i vremensko ograničavanje korištenja mobitela, ukoliko se ne bude pridržavala dogovora. 

Nakon „probnog razdoblja“ od dva tjedna, roditelji se žale kako dogovori nisu urodili plodom te se i dalje osjećaju nemoćnima. Analizirajući ponašanje djevojčice i njezinih roditelja ispostavilo se da je djevojčica brzo pristala na dogovor. Sobu je pospremila samo jednom i zato dobila puni džeparac. 

Doduše, dobila ga je i drugi put kada nije pospremila sobu jer je baš tada bio rođendan njene prijateljice pa joj je morala kupiti poklon. Roditelji su vjerovali da se nakon toga mogu ponovno vratiti prvotnom dogovoru jer su kćeri rekli kako se to ne smije ponoviti. U školi je dobila dvije jedinice, a roditelji joj nisu mogli ograničiti boravak na mobitelu jer ga je trebala upravo za izvršavanje školskih obaveza. Osim toga, obećala je da će te ocjene ispraviti za nekoliko dana pa im je bilo žao kažnjavati je. Tijekom vikenda je bila kod djeda i bake, koji joj nisu mogli ograničiti boravak na mobitelu jer oni ne podržavaju takve odgojne metode. 

U ovom primjeru vidimo nedosljednost u odgoju koja je dovela do pojačanog osjećaja nemoći kod roditelja te većeg osjećaja moći kod djeteta. Tako postignut osjećaj moći neće doprinijeti većem samopoštovanju kod djeteta, nego upravo suprotno. Kćer razvija zabludu da njeno ponašanje, kakvo god bilo, nema ozbiljnijih posljedica. Roditeljska nedosljednost neće doprinijeti stabilnosti u odnosu niti će oni svom djetetu poslati poruku da su ozbiljni i zreli roditelji na koje se može osloniti. U konačnici, to znači da ni samo dijete neće razviti osjećaj sigurnosti niti će naučiti kako biti dosljedan i čvrst kada je to potrebno. 

Evo i nekoliko savjeta koji će pomoći u dosljednosti roditelja u odgoju:

• Radite dogovore temeljem realnih mogućnosti, ne nudite nešto što ne možete provesti.

• Jasno definirajte dogovore i budite konkretni. Nađite dobru mjeru u svojim zahtjevima, neka ih ne bude previše, ali ni premalo. 

• Postavite vremenske okvire za realiziranje dogovora.

• Budite čvrsti jer to ne znači da ne volite svoje dijete, iako će vam ono to prigovoriti.

• Roditelji su ti koji pripremaju dijete za život, što znači da trebaju donositi i teške odluke.

• Očekujte otpore i zrelo reagirajte na njih.

• Budite suglasni kao roditelji i tražite podršku okoline (npr. djedova i baka), ukoliko je nemate definirajte i odstupanje od pravila.

Pripremile:

mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica
mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja
mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica