U svakodnevnom radu s roditeljima često čujemo kako se oni osjećaju loše, nekompetentno, jednom riječju – nesretno. Frustrirani su, ponekad ne vide koliko njihovo nezadovoljstvo utječe na djecu. Ima roditelja koji to vide, ali vjeruju kako nema pomoći. Jednostavno nisu sretni.
Sreća se može definirati na različite načine. Ovdje ćemo se zadržati na opisu sreće koja je „životno zadovoljstvo i prevladavanje pozitivnih emocija. To je emocionalno stanje koje obilježava radost, zadovoljstvo, ispunjenost“ (Cherry, 2022).
To nikako ne znači da se sretnim ljudima ne događaju loše stvari. Oni se samo s njima nose bolje i konstruktivnije. Tako je i na području roditeljstva.
Kod nesretnog roditelja prevladava mrzovolja, ljutnja, nezadovoljstvo poslom, sobom, djecom… Oni često prigovaraju, teško im je ugoditi, nekvalitetno komuniciraju s drugim članovima obitelji, biraju neučinkovite odgojne stilove.
Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da su im djeca, odnosno samo roditeljstvo, izvor nesreće. Međutim, činjenice govore drugačije: nesretni roditelji odavno imaju poteškoće koje su se u braku i roditeljstvu samo produbile. Teško uviđaju svoje pogreške, traže krivce u drugim osobama i okolnostima.
Roditelji koji žive u braku/zajednici koja ne funkcionira, ali ostaju zajedno „zbog djece“ rijetko uspijevaju ostvariti dobar odnos sa svojom djecom. Ona često svjedoče sukobima i izložena su neujednačenim odgojnim stilovima, što može dovesti do različitih poremećaja kod djece, bilo na emocionalnom, bilo na ponašajnom području.
Slično je i kod roditelja koji prolaze „teške“ razvode braka. Ocrnjivanje drugog roditelja, svađe, prijetnje i uključivanje djece u sukobe ne može donijeti ništa dobro djeci. U praksi se, na žalost, često viđamo situacije u kojima roditelji „vuku“ dijete na svoju stranu, taržeći da se opredijeli za jednoga od njih. Sasvim je jasno da su posljedice za djecu vrlo teške.
Roditelji koji imaju poteškoće na području mentalnog zdravlja ponekad kod djece mogu izazvati potrebu da preuzmu ulogu odrasloga. Zbog straha od stigme djeca prikrivaju bolest ili poremećaj svog roditelja, što ih može odvesti u izoliranost od strane vršnjaka i šire zajednice. Uz navedeno, djeca strahuju da će naslijediti bolest svoga oca ili majke, što im dodatno otežava funkcioniranje.
Siromaštvo obitelji je, na žalost, sve češća pojava u društvu. Prekovremeni rad ili obavljanje više poslova, kako bi se koliko – toliko riješilo financijsko pitanje, obično dovodi do toga da roditelj nema vremena za dijete. Iz toga mogu proizići različiti problemi. Djeca nemaju dovoljan osjećaj sigurnosti i kontrole od strane roditelja, prepuštena su sama sebi, što samo po sebi negativno utječe na dijete. S druge strane, siromašni roditelji izloženi su stresu koji kod njih pojačava osjećaj nesreće.
Ranije je spomenuto da nesretni roditelji vuku korijene svojih nevolja puno prije, nego su postali roditelji. Ponekad je roditeljstvo rezultat nezrelog promišljanja o životu, nerealnih očekivanja i sl. S obzirom da se radi o osobama nespremnim na većinu izazova, javlja se nezadovoljstvo vlastitim životom. Oni roditeljstvo doživljavaju kao neugodno iznenađenje, koje uglavnom donosi frustraciju i nelagodu.
Roditeljstvo kao posljedica nepromišljene odluke ili društvenog pritiska također nosi svoje rizike. U svim ovim situacijama djeca su ona kojima se uskraćuje istinska roditeljska briga. Izložena su negativnim okolnostima, koje lako mogu dovesti do toga da i sama razviju sličan obrazac ponašanja i postanu nesretni ljudi.
Mogu li, dakle, nesretni roditelji odgojiti sretnu djecu? Odgovor je: da, iako uz puno napora.
Roditeljstvo se u našem društvu predstavlja kao najuzvišenija zadaća i najljepši posao. To može biti istina. Međutim, nije popularno govoriti o tome da se roditelj ne snalazi, da se umorio ili da se osjeća nesretnim. Tako se roditelj osjeća još gore.
Traženje stručne pomoći jedan je od načina na koji roditelj može olakšati svoje probleme. Iznenađujući je broj osoba koje o svojim problemima šute, uvjereni da ih nitko drugi nema. Pomoć članova šire obitelji može značajno doprinijeti sretnijem odrastanju djece. Učitelji često mogu, a da toga i nisu svjesni, odigrati važnu ulogu u životu djece čiji roditelji nisu sretni.
Smatramo važnim progovoriti o ovoj temi, kako bi se lepeza pomoći roditeljima koji se osjećaju nesretni proširila, prije svega zbog djece, jer
„nesretni roditelji daju vam lekciju koja traje cijeli život“ (J.G. Ballard).
Pripremile: mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja i mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica, Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti