Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježava se s osnovnim ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom kroz poticanje međusobne suradnje i stvaranje partnerstva među postojećim udruženjima osoba s invaliditetom. Na taj se način ublažavaju posljedice socijalne isključenosti, ali i senzibilizira javnost na prisutnost osoba s invaliditetom u zajednici i probleme s kojima se svakodnevno susreću, ali s naglaskom na mogućnosti kojima raspolažu. Potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 2007. godine Republika Hrvatska se obvezala da će poštovati odredbe, između ostalog, i one koje se tiču prava na rad i zapošljavanje, pristupačnost, zdravlje, obrazovanje, osposobljavanje i rehabilitaciju, neovisno življenje te uključenost u zajednicu, uz osiguravanje razumne prilagodbe i bez diskriminacije.

Vodstvo i sudjelovanje osoba s invaliditetom prema uključivom, dostupnom i održivom svijetu nakon bolesti COVID-19

Vodeća tema ove godine je „Vodstvo i sudjelovanje osoba s invaliditetom prema uključivom, dostupnom i održivom svijetu nakon bolesti COVID-19“. Tijekom pandemije COVID-19 naglašena je ranjivost određenih skupina stanovništva, a mjere suzbijanja širenja zaraze odrazile su se osobito i na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom su izrazito vulnerabilna populacija koja zahtijeva primjereni način ostvarivanja kontakta, ali i specifičnu zdravstvenu skrb. Brojne prepreke i problemi s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu u vrijeme ove krize postali su još veći i snažniji (nedostupnost pravovremenih i potpunih informacija, mjera prevencije, diskontinuitet usluga u zajednici i podrške neovisnom življenju, zastoj u provedbi deinstitucionalizacije, patronizirajući odnos prema osobama s invaliditetom u ustanovama, uskraćivanje razumne prilagodbe i dr.). Posebna je pozornost usmjerena na pružanje podrške osobama s invaliditetom, koje ne samo da su u većem riziku od zaraze COVID-19, već i imaju više teškoća u pridržavanju mjera opreza, kao i fizičkog distanciranja. Obilježavanjem Međunarodnog dana osoba s invaliditetom naglašava se potreba promicanja sudjelovanja osoba s invaliditetom poduzimanjem akcija značajnih za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. godine. Cilj je skrenuti pozornost na značajnu ulogu društva i lokalne zajednice za ostvarenja promjena koje će omogućiti ostvarenje i unaprjeđivanje inkluzije te stvaranja pravednijeg svijeta za osobe s invaliditetom. Navedenim Programom predviđeno je osnaživanje osoba s invaliditetom za inkluzivan, pravedan i održiv razvoj, s naglaskom „nikoga ne ostavljati iza sebe“ te prepoznaje invalidnost kao sveobuhvatnu temu koja se razmatra u provedbi 17 Ciljeva održivog razvoja. Osobe s invaliditetom se izričito spominju u područjima Programa održivog razvoja koja se tiču ljudskih prava, ranjivih skupina, obrazovanja, zapošljavanja, smanjenja siromaštva, inkluzivnih gradova, instrumenata provedbe i podataka. 

Glavna skupština Ujedinjenih naroda, u listopadu 1992. godine, na posebnoj, zajedničkoj sjednici održanoj radi obilježavanja završetka Desetljeća osoba s invaliditetom (1983.–1992.), usvojila je rezoluciju da 3. prosinca svake godine bude Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Nakon donošenja predmetne rezolucije, UN-ova je Komisija za ljudska prava, u svojoj rezoluciji 1993/29, od 5. ožujka 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje 3. prosinca s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu. Procjenjuje se kako oko 15% svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Europska unija promiče aktivno uključivanje i potpuno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Prioritetna područja navedena su u europskoj Strategiji o pravima osoba s invaliditetom 2021. – 2030., predstavljenoj u ožujku ove godine. Misija Svjetske zdravstvene organizacije je poboljšanje kvalitete života te promicanje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom kroz nacionalne, regionalne i globalne napore, kao i podizanje svijesti o veličini i posljedicama invaliditeta za osobu i društvo u cjelini. Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u Gradu Zagrebu živi 105.291 osoba s invaliditetom, što čini 13% ukupnog stanovništva grada, od čega je 51% muškaraca, a 49% žena. U dobnoj skupini od 65 i više godina najveći je broj osoba s invaliditetom, njih 46.840 (44%), zatim u radno-aktivnoj od 20 do 64 godine dobi udio iznosi 42%  te 14% u dječjoj dobi do 19 godina. Najčešći uzroci invaliditeta i funkcionalne nesposobnosti su višestruka oštećenja,  oštećenja lokomotornog te središnjeg živčanog sustava. Većina osoba s invaliditetom živi u obitelji (85%), 12% ih živi samo, a 0,5% ima udomitelja ili skrbnika. Više od polovice (53%) osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu ili ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, 33% ima srednju stručnu spremu dok je 6% osoba s visokom ili višom stručnom spremom. Specijalno obrazovanje steklo je 8% osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu.

Znanjem se borimo protiv predrasuda

Osobe s invaliditetom su osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Stoga je važno „staviti se u cipele“ onih koji trajno ili povremeno trebaju našu pomoć kako bismo ih bolje razumjeli i shvatili nužnost prilagodbi osobama s invaliditetom, njihove karakteristike i specifičnosti funkcioniranja, kao i ograničenja koje su posljedice oštećenja i bolesti s jedne strane, ali i prepreka koje im suvremeno društvo postavlja s druge strane. Služba za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ provodi program „Edukacija budućih zdravstvenih djelatnika o primjerenoj komunikaciji s osobama s invaliditetom“ te Anti-stigma program „Prihvaćamo različitost“ za učenike osnovnih škola Grada Zagreba. Upravo su zdravstveni djelatnici među prvima s kojima se osoba s invaliditetom susreće u ostvarenju zdravstvene skrbi pa tako njihovi stavovi prema osobama s invaliditetom imaju značajnu ulogu pri određivanju odgovora na liječenje, ishodu rehabilitacije i reintegraciji osobe s invaliditetom u društvo. Ciljevi Anti-stigma programa su smanjenje stigmatizacije i predrasuda o djeci s teškoćama u razvoju, kao i osobama s invaliditetom općenito uz poticanje pružanja podrške od strane vršnjaka djeci s teškoćama u razvoju. Mijenjamo stavove, učimo se toleranciji, poštivanju različitosti, strpljenju, humanosti, empatičnosti – u konačnici stvaramo obrazovanije i senzibilnije društvo u kojem će uspješno odrastati djeca s teškoćama u razvoju kao budući aktivni i ravnopravni članovi zajednice uz podršku.

Pružajući ruku, darujući osmjeh, malim stvarima – činimo svijet većim i boljim!

Marija Škes, mag. educ. reh., koordinatorica aktivnosti zdravih stilova života,

Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo