Nacionalni dan osoba s intelektualnim teškoćama, 16. svibnja 2021.
Odluka o proglašenju Nacionalnog dana osoba s intelektualnim teškoćama donesena je na sjednici Hrvatskog sabora 2017. godine, a obilježiti će se svake godine 16. svibnja. I ove godine ovaj Dan obilježava se pod motom „Stavi naočale – promijeni pogled“ s ciljem senzibiliziranja javnosti na prava i mogućnosti osoba s intelektualnim teškoćama, ali i kako bi se pokazalo da su i one ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive. Pandemija bolesti Covid-19 iznijela je na vidjelo nove nejednakosti s kojima se osobe s intelektualnim teškoćama suočavaju. Ne samo da su u većem riziku od zaraze COVID-19 već imaju više teškoća u pridržavanju mjera opreza, fizičkog distanciranja, otežanog komuniciranja te dostupnosti relevantnih informacija.
Prema suvremenim spoznajama i pristupu Svjetske zdravstvene organizacije i na temelju podataka Američkog saveza za mentalnu retardaciju, intelektualne teškoće se određuju kao „Značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem koje je istodobno povezano sa smanjenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina.“ Područja adaptivnih vještina su briga o sebi, komunikacija, socijalne vještine, stanovanje, zdravlje i sigurnost, samousmjeravanje, funkcionalna akademska znanja, slobodno vrijeme i rad. Smatraju se dinamičkim i razvojnim određenjem, znatno je otežano uključivanje u društveni život, povezano je sa zaustavljanjem ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja, utvrđuju se prije 18. godine života. Uspjeh pojedine osobe prema starosnoj dobi ovisi o stupnju intelektualne teškoće pa tako je to u ranoj dobi senzomotorički razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju dok u odrasloj dobi je stupanj gospodarske neovisnosti, odnosno mogućnost zapošljavanja uz podršku. Intelektualne teškoće su za svaku osobu rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanje njezine okoline i funkcioniranja. Uspješnost prilagodbe osoba s intelektualnim teškoćama u obitelji i široj zajednici s jedne strane ovisi o težini samog oštećenja i pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom, dok s druge strane ovisi o spremnosti okoline da ih prihvati kao takve i omogući im što bolje uvjete za život i rad. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) intelektualne teškoće dijelimo na lake, umjerene, teže i teške intelektualne teškoće. Heterogene su etiologije (biološki, socijalni, kombinirani čimbenici). Predisponirajući čimbenici su nasljednost, rana oštećenja u embrionalnom razvoju, problemi u trudnoći i perinatalne smetnje, opće zdravstveno stanje u dojenačkoj dobi te vanjski faktori. Međutim, jasnu etiologiju ne može se utvrditi kod 30-40% osoba s intelektualnim teškoćama. Prevalencija intelektualnih teškoća u općoj populaciji iznosi oko 3%. Prema podacima Registra za osobe s invaliditetom HZJZ-a za 2020. godinu, prema težini invaliditeta, odnosno težini oštećenja funkcionalne sposobnosti, u Hrvatskoj živi 28.017 osoba s intelektualnim teškoćama, a 3.627 u Gradu Zagrebu. Udio osoba s intelektualnim oštećenjima u ukupnoj broju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je 4,82% u protekloj godini, u Zagrebu taj udio iznosi 3,56%.
Brojni čimbenici utječu na prevalenciju intelektualnih teškoća kao što su rana dijagnostika, kontrola trudnica, korištenja lijekova, socijalnih uvjeta, stupanj zdravstvene svijesti, organizacije zdravstvene službe. Također razine podrške osobama s intelektualnim poteškoćama, ovisno o stupnju ne/samostalnog funkcioniranja osobe te zahtijevaju povremenu podršku, neki ili više oblika habilitacije uz povremeni ili svakodnevni pojačan nadzor stručnjaka, ograničenu podršku – kontinuiranu u određenim aktivnostima na dnevnoj bazi ili intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti, odnosno svakodnevnu habilitaciju i njegu. U poboljšanju životnog standarda i pružanju mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama znatno pridonose organizacije civilnog društva stvarajući pozitivnu predodžbu u javnosti o osobama i njihovim potrebama i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice. Posebna važnost pridaje se udrugama osoba s intelektualnim teškoćama koje trebaju biti istinski partner vlasti tijekom cijelog procesa – od kreiranja i realizacije programa pa sve do evaluacije provedenih mjera i aktivnosti.
Marija Škes, mag. educ. reh., koordinatorica aktivnosti zdravih stilova života,
Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo
