Odluku o obilježavanju Svjetskog humanitarnog dana svake godine 19. kolovoza donijela je Generalna skupština Ujedinjenih naroda (UN) u prosincu 2008. godine kako bi se doprinijelo podizanju svijesti javnosti o aktivnostima humanitarne pomoći širom svijeta i važnosti međunarodne suradnje u tom pogledu. Svjetski humanitarni dan je posvećen humanitarnim i zdravstvenim radnicima koji spašavaju žrtve ratova i prirodnih katastrofa podsjećajući nas kako se u mnogim zemljama i dalje provode humanitarne operacije za osiguranje neophodne pomoći ugroženima. Zаjednička globаlna proslаva humаnitаrnog rada ističe povezivanje Ujedinjenih naroda s nаcionаlnim i međunаrodnim nevlаdinim orgаnizаcijаma, čiji je zajednički cilj аngаžiranje i poticanje jаvnosti dа se uključi i pomogne onima kojima je pomoć neophodna. 

Ciljevi obilježavanja Svjetskog humanitarnog dana: 

• učinkovitije informiranje javnosti o humanitarnim zajednicama, što humanitarni djelatnici rade i izazovima s kojima se suočavaju, nevladinim i međunarodnima tijelima i agencijama UN-a daje se prilika da pokažu svoje humanitarne aktivnosti; 
• odavanja počasti humanitarnim i zdravstvenim djelatnicima koji su izgubili živote ili su ozlijeđeni tijekom svog humanitarnog rada u zonama sukoba i kriznim područjima te odavanje priznanja njihovom radu;
• isticanje hitne potrebe za zaštitom medicinskog osoblja, pacijenata, zdravstvenih ustanova i medicinskog prijevoza od stalnih napada;
• poziv na odgovornost: zalaganje za okončanje nasilja nad humanitarnim djelatnicima i zahtijevanje poštivanja međunarodnog humanitarnog prava;
• sudjelovanje u kampanji  #DjelujZaČovječnost u zaštiti civila i humanitarnog osoblja.

Vrijeme za zabrinutost je prošlo. Sada je vrijeme za konkretne poteze.

Prema podacima UN-a (Mid-year Review of the Global Humanitarian Overeview 2026.):

• Hitna humanitarna pomoć i zaštita potrebna je za više od 252 milijuna ljudi.
• 89 milijuna ljudi ima prioritet za primanje hitne medicinske pomoći koja spašava živote.
• Sukobi, klimatski šokovi i zdravstvene krize glavni su pokretači humanitarnih potreba.
• Civili su i dalje u ekstremnoj opasnosti, a oružani sukobi sve više utječu na naseljena područja i bitnu civilnu infrastrukturu.
• Nedovoljno financiranje smanjuje doseg pomoći, prisiljavajući na smanjivanje pomoći u hrani, zdravstvenoj skrbi, prehrani, zaštiti i drugim bitnim uslugama.
• Za podršku humanitarnim naporima, zaključno s 31.5.2026. godine, planirane su 34 milijarde američkih dolara. Samo 24,4 % potrebnog iznosa je primljeno.

Poruka ovogodišnje kampanje UN-a je obilježena sloganom "Vrijeme za zabrinutost je prošlo. Sada je vrijeme za konkretne poteze”.

Podržati humanitarno djelovanje, zalagati se za odgovornost

Obilježavanje Svjetskog humanitarnog dana ujedno je i prilika kada trebamo preispitati vlastite živote i razmisliti što mi možemo učiniti kako bismo pomogli ljudima koji su izloženi različitim životnim poteškoćama i dugotrajnim sukobima.

Humanost (čovječnost, ljudskost) je pojam koji predstavlja skup vrijednosti koje čine čovjeka onime što on jest (pozitivno i negativno). Također se odnosi na poštivanje vrijednosti kao što su sreća, dobrobit pojedinca, solidarnost, dostojanstvo, identitet, život, razvoj, sloboda. Humanost znači djelovati - pomagati drugima bez obzira na to koje su rase, nacionalnosti, spola, starosti, vjere i bez obzira na to jesu li ljudi, životinje ili priroda koja nas okružuje. Čovječnost je temelj za postojanje ljudskih prava. Kršenje tih prava tijekom povijesti, ali i danas predstavlja ponekad zločin protiv čovječnosti. Osobine humane osobe su osjećajnost, brižnost, odgovornost, milosrdnost, požrtvovnost, nježnost. Takva osoba stvara bolji svijet za sve koji u njemu žive. Humani čovjek je dobro-činitelj, a ta riječ mnogo bolje objašnjava značenje humanosti: činiti dobro!

Altruizam (lat. alter, znači „drugi“) definiramo kao naklonost i težnju dobrobiti drugih, bez očekivanja recipročne koristi. Ne zaboravimo, pomaganje i davanje drugima pomaže i osobi koja daje. To je nesebična briga za dobrobit drugih ljudi, ali i, ne manje važno, način na koji zahvaljujemo na onome što sami imamo. Stavljanje potreba drugih ispred svojih vlastitih pomaže mnogim ljudima da pronađu smisao i svrhu vlastitog života. Da je altruizam najbolji način za preživljavanje tragičnih situacija i životnih promjena potvrđuju primjeri ljudi koji su doživjeli teške životne situacije (bolesti, poplave, ratove, nesreće...). Posvećivanje drugima odvlači usmjerenost na tugu, gubitak i prazninu koju osjećamo u sebi te otvara poglede na nove mogućnosti u svijet oko nas.

Utjecaj dobrih djela na cjelokupno zdravlje

”Ne smijete izgubiti vjeru u humanost. Humanost je ocean;
ako se zaprlja nekoliko kapi oceana, ne postaje cijeli ocean prljav.”
Mahatma Ghandi

Predodređeni smo za pomaganje drugima, dobrota je ključna za opstanak zajednice i zbog nje napredujemo kao pojedinci i kao društvo. Ne samo da će nas usrećiti, već pomaganje, ljubaznost i dobrota pozitivno utječu na naše zdravlje. Emocije koje pokrećemo čineći dobra djela poboljšavaju naše mentalno, tjelesno i socijalno zdravlje. Pomaganje i ljubaznost pomažu u regulaciji naših emocija - pobjeđuju strahove, srdžbu, ogorčenost, tugu, osamljenost. Osobe koje redovito pomažu drugima boljeg su mentalnog zdravlja, najčešće imaju bolji imunološki sustav te rjeđe obolijevaju od kroničnih bolesti, manji je rizik za infarkt i razvoj depresije. Značajne su i socijalne posljedice dobrih djela – mogućnost stjecanja novih poznanstava i prijateljstava, stvaranje kvalitetnijih odnosa u našoj okolini. Saznanje da možemo promijeniti nečiji život, makar i sitnicom, povećava nam samopouzdanje i gradi trajan osjećaj osobnog zadovoljstva. Pomaganjem drugima nestaje pritisak da moramo biti savršeni. Uključivanjem u rad civilnih udruga i društava te volontiranjem također stječemo nova znanja i vještine kao i osjećaj da smo korisni u onome što radimo. 

Humani možemo i morali bi biti svi mi, svakoga dana. Mnogo je situacija u kojima možemo pokazati svoju humanost: u vlastitoj obitelji, na radnom mjestu, u školi, u lokalnoj zajednici, prema prijateljima ili sasvim nepoznatim ljudima. Potražite u svojoj okolini - netko sigurno treba vašu pomoć: u susjedstvu, bolnici, domu za nezbrinutu djecu, domu za starije i nemoćne, ispred pučke kuhinje, pored kvartovskih kontejnera...

Pomaganje i davanje nas uči da budemo zahvalni na onome što imamo. Tako više cijenimo pozitivne stvari u svom životu i ne uzimamo zdravo za gotovo ono što imamo te se smanjuje osjećaj nezadovoljstva zbog onog što nemamo. Trajnu sreću čini naše ponašanje i razmišljanje, svjesnost i zahvalnost. Sreća nije krajnji cilj nego proces koji pridonosi kvaliteti života.

Pripremila: Marija Škes, univ. mag. rehab. educ., Služba za javno zdravstvo

Fotografija: Roman Lacheev / Alamy / Profimedia