Hrvatski sabor 2017. godine izglasao je Dan ružičastih majica kao Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja koji se obilježava posljednje srijede u veljači. U svim okruženjima nasilje bilo kojeg oblika svakodnevno je prisutno, stoga je potrebno reagirati i pomoći zajednici u prihvaćanju i razumijevanju različitosti. Djeca i mladi su najvitalniji dio društva, potrebno je primjenjivati programe prevencije vršnjačkog nasilja te podizati svijest o problemu nasilja jer su moguće teške posljedice u kratkoročnoj i dugoročnoj perspektivi razvoja djece. Svi oblici nasilja štetni su za fizičko i psihičko stanje djece i mladih. Obilježavanjem Dana ružičastih majica i kontinuiranom edukacijom učenika o dječjim i ljudskim pravima, želi se prevenirati sve oblike nasilja u školi, ali i izvan nje.
Vršnjačko nasilje podrazumijeva različite oblike ponašanja koje nasilnik provodi nad žrtvom, a čija namjera ne mora biti jasno izražena. Radi se o trajnoj i namjernoj zlouporabi moći u odnosima kroz ponavljano verbalno, fizičko i/ili socijalno ponašanje koje ima namjeru nanijeti fizičku, socijalnu i/ili psihološku štetu osobi.
Može biti izravno (npr. fizička agresija, zadirkivanje, prijetnje) ili neizravno (širenje glasina i isključivanje iz grupe vršnjaka), a može uključivati i zlostavljanje (bullying) koje je općenito usmjerenija i kroničnija vrsta vršnjačkog nasilja. Kako bi se neki oblik ponašanja definirao kao vršnjačko nasilje moraju se definirati ključne značajke: postoji nesrazmjer moći između počinitelja i žrtve, nasilnik ima veću moć koju zloupotrebljava i nanosi štetu drugoj osobi, ponašanje je u tijeku i učestalo se ponavlja.
Nasilje se može dogoditi osobno (uživo) ili putem društvenih mreža (online), različitih digitalnih platformi i uređaja. Osim psihičkog, fizičkog ili verbalnog nasilja, sve češće se događa elektroničko virtualno nasilje (cyberbullying). Može biti otvoreno ili često prikriveno nasilno ponašanje. Ponavlja se ili se može ponoviti tijekom vremena (npr. širenjem digitalnih zapisa) i zato ga je potrebno naučiti prepoznati i pravovremeno reagirati.
Posebno treba naglasiti različite uloge koje osobe zauzimaju tijekom vršnjačkog nasilja. Osim žrtve i počinitelja, dodatne uloge su promatrača koji mogu biti neangažirani, branitelji, aktivni i pasivni pomoćnici. Promatrači mogu preuzeti uloge: „pojačivača“ (ohrabruje počinitelja nasilja), „asistent“ (aktivno pomaže počinitelju nasilja), „autsajder“ (tiho promatra nasilje, tumači se kao ohrabrivanje nasilja) te „branitelj“ (aktivno pruža pomoć i podršku žrtvi nasilja).
Vršnjačko nasilje može imati ozbiljne posljedice te dovodi do ozbiljnih poteškoća, kako emocionalnih, socijalnih tako i poteškoća u ostvarenju školskog/akademskog uspjeha. Kratkoročne posljedice izloženosti nasilju mogu se prepoznati kao kronični izostanci iz škole ili otpor odlasku u školu, slabije samopouzdanje i samopoštovanje, pojačani strahovi, usamljenost, povučenost, psihosomatski simptomi, osjećaj napuštenosti, suicidalne misli. Dugoročna izloženost vršnjačkom nasilju može dovesti do razvoja anksioznosti, depresije, poremećaja pažnje, nižeg samopoštovanja, osjećaja nemoći u zauzimanju za sebe, naučene bespomoćnosti, beznađa, ljutnje i ogorčenosti.
Nasilje se može dogoditi u bilo kojem trenutku svakome. Dijete sigurnog i asertivnog ponašanja neće postati metom potencijalnih nasilnika i zlostavljača. Za osjećaj sigurnosti neophodna su pozitivna emocionalna i socijalna rana iskustva koja se stječu dobivanjem pozitivnih povratnih informacija od značajnih osoba (roditelja, odgajatelja i sl.). Aktivnim uključivanjem prijatelji mogu pomoći osobi koja trpi nasilje, razgovorom, zauzimanjem za osobu, pružanjem podrške. Ako je potrebno uključiti odrasle osobe od povjerenja. Pomoć je potrebna i osobi koja se ponaša nasilno. Jasno treba pokazati kako se ne podržava nasilje. Cilj je programa prevencije vršnjačkog nasilja razvijanje empatije, tolerancije, prihvaćanja različitosti, uvažavanja te razvijanje ljudskih i moralnih vrijednosti. Ujedno je važno senzibilizirati i poučiti učenike o različitim oblicima nasilja, naučiti ih načinima reagiranja i (samo)zaštite, poticati ih na kritičko promišljanje, razvijati i unaprjeđivati komunikacijske vještine, unaprijediti njihove socijalno-emocionalne kompetencije te naučiti ih zdravom i odgovornom ponašanju.
Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., koordinatorica aktivnosti zdravih stilova života, Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo
