Ako tijekom adventa pojedete i fritule i kobasicu ili na blagdanskom ručku posegnete za drugom porcijom mlinaca, nemojte se previše ustručavati niti okrivljavati. Velike su šanse da će i svi ostali okupljeni za stolom, kao i većina ljudi tijekom ovih prazničnih dana, gomilati višak hrane na svoje tanjure. Slobodno možemo okriviti jedni druge za popuštanje i „slabost“, ali i evolucijsku udešenost koja datira iz naših primitivnih dana.

Ispostavlja se da su nam drugačija ponašanja u grupi: Kada jedemo u društvu tj. okruženi obitelji i prijateljima, često imamo tendenciju uzeti veću količinu hrane. Ovo se može objasniti socijalno olakšanim jedenjem, odnosno fenomenom „u društvu je lakše“. Zapravo, prema nedavnim studijama, veličina obroka mogla bi biti od 29 do 48 % posto veća kada netko jede s drugim ljudima, osobito s prijateljima i obitelji, u odnosu na ljude koje ne poznaje dobro. I to posebno za Božić i blagdane, jer smo okruženi velikim količinama dostupne hrane. Naša tendencija da jedemo više s društvom seže još iz doba lovaca i sakupljača kada su se ljudi natjecali za resurse, što je stvorilo napetost između želje da dobijemo dovoljno hrane za sebe, no ne želeći izgledati pohlepno. Ljudi bi, stoga, uspostavili ravnotežu jedući otprilike istu količinu kao i oni oko njih, što je bilo ključno i za preživljavanje, ali i za socijalnu interakciju. Iako je ova vrsta prehrane nekoć služila svrsi preživljavanja, sada taj instinkt može dovesti do probavnih smetnji i neželjenih kilograma.

„Sramota je ostaviti/odbiti/baciti“

Mnogi će se složiti, kod prijatelja i obitelji postoji očekivanje, ali i neizgovoreni pritisak da se puno jede za blagdane. Pa će vam mama reći: „Moraš počistiti svoj tanjur’”, a tetka će se požaliti: „Nećeš valjda preskočiti moje šubarice?”. Osim pritiska obitelji, mnogi se od nas rado pridruže kada se na stolu nađu svježe pečene kiflice, a ohrabrujemo se razmišljanjem „Svi drugi to rade, pa ću i ja". Blagdani mogu biti pretjerano stimulativni, posebno kada je u pitanju hrana. Mnogi su potekli iz obitelji koje mogu ojačati obiteljsko i kulturno ponašanje kroz uvjerenja o prehrani, kao što je već spomenut „klub čistih tanjura" uz koji su mnogi od nas odrasli, ili da je odbijati hranu bez obzira na glad i sitost izraz nepoštivanja (čak i ružnog odgoja). Nesklad između nečijih trenutačnih preferencija i obrazaca i tih ranih poruka iz djetinjstva može biti nevjerojatno uznemirujući. Hormoni stresa, poput adrenalina i kortizola, u interakciji su s razinama inzulina i hormonima gladi, što može dovesti do poriva da jedete hranu s visokim udjelom masti i šećera. Dodatno, kalorijski bogata hrana može aktivirati sustav nagrađivanja mozga, što znači da mozak uči da nezdrava hrana zapravo može smanjiti neugodne emocije (na kratko vrijeme). Budući da je nezdrava hrana široko dostupna tijekom blagdana i aktivira sustav nagrađivanja mozga, mnogi ljudi emocionalno jedu kako bi se lakše nosili sa stresom i neugodnim emocijama koje se mogu povezati s blagdanskom sezonom. Konzumiranje hrane s visokim udjelom masti i šećera može pružiti trenutačno olakšanje od stresa, ali može dovesti do prejedanja, pa čak i osjećaja krivnje ili srama. Tijekom razdoblja visokog stresa imamo manje mentalnih i emocionalnih resursa na raspolaganju. To može otežati donošenje odluka o zdravoj hrani, osobito na kraju dugog dana, odnosno naporne godine. U ovom bi slučaju moglo biti korisno donijeti neke odluke unaprijed prije ulaska u obiteljske ili društvene situacije. Na primjer, „Večeras ću pojesti sve što se posluži na blagdanskoj večeri, a onda ću sve dalje odbiti nakon jedne porcije, čak i ako me gnjave i dosađuju“. Također si moramo malo popustiti i ne biti prestrogi prema sebi. Stres od mučenja zbog toga što ste pojeli dodatni desert i/ili nakon toga pojeli još više hrane, mnogo je gori od samog jedenja. Također se moramo sjetiti da je hrana zaista značajna i mimo svoje nutritivne vrijednosti, tako da postoji vrijeme kada treba uživati ​​u određenoj hrani i količini i načinu jedenja, što je sasvim u redu u pojedinim prilikama.

Ponekad može biti teško znati koji fizički osjećaji dolaze od stresa, a koji od fizičke gladi. Evo nekoliko savjeta kako prepoznati razliku:

1. Fizičke senzacije. Postoje fizički osjećaji povezani sa žudnjom od stresa i gladi. Žudnja zbog stresa uključuje osjećaje povezane s vašim emocijama, poput tuge, praznine ili nervoze. Fizička glad uključuje osjećaje poput kruljenja u želucu i jače bolove.

2. Razmislite o tome što želite jesti. Ako žudite za određenom hranom, to obično dolazi od stresa ili emocionalne žudnje. Ako ste spremni jesti niz namirnica koje su hranjive, vaša je glad najvjerojatnije fizička.

3. Doba dana. Stres ili emocionalna žudnja mogu se pojaviti kasno navečer, tijekom popodnevnog zatišja ili nakon stresnog događaja. Fizička glad javlja se nekoliko sati od posljednjeg obroka ili nakon tjelesne aktivnosti.

4. Razvoj žudnje. Žudnja zbog stresa se razvija iznenada, čini se da je prisutna neko vrijeme i zahtijeva distrakciju da biste je ignorirali. Fizička glad raste polako i proći će ako se zanemari.

5. Kako se osjećate nakon jela. Djelovanje na žudnju zbog stresa moglo bi rezultirati osjećajem krivnje ili srama. Djelovanje na fizičku glad rezultira osjećajem zadovoljstva. Zapitajte se prije nego što pojedete – kako ću se osjećati nakon što ovo pojedem?

Zbog zasićenosti jedemo – više?

Količina hrane koju možemo pripremiti tijekom blagdana je koliko impresivna, toliko i pretjerana. Fritule, knedle, pečenja, novi slani zalogaji odmah nakon doručka, a onda ubrzo nakon obilnog ručka -netko izvadi francusku salatu iz hladnjaka, a mi mu se, bez razmišljanja, pridružimo. I tako u krug. Jedan od razloga zašto to možemo jest fenomen koji se naziva specifična osjetilna zasićenost. Može nam biti dosta jedne vrste hrane, ali još uvijek imamo apetita za nešto drugo. Zbog toga djeca iznenada izjavljuju: „Ne sviđa mi se", dok jedu hranu koju inače vole. Budući da su ljudi svejedi i moramo jesti raznoliku hranu da bismo preživjeli, ovaj mehanizam nam služi kako bismo spriječili da se tvrdoglavo držimo svoje omiljene hrane i posljedično obolimo i/ili prerano se zasitimo. To se događa podsvjesno i ide u prilog objašnjenju kako i nakon obilnog obroka još uvijek imamo mjesta za desert (apetit kopni kako jedemo više iste vrste hrane) odnosno tzv. Želudac za desert. Zapravo, čak i ljudi s amnezijom koji ne samo da zaborave što su upravo jeli, nego nemaju pojma jesu li uopće jeli, i dalje pokazuju osjetilnu zasićenost. Posluže li im se ponovljeni, identični obroci, i dalje će ih jesti, ali ih smatraju sve neugodnijima. Kao što nam je naša urođena sklonost prema slatkom sjajno poslužila jer nas je natjerala da tražimo hranu koja daje energiju još u starim vremenima prije nego što smo bili okruženi jeftinim slatkišima, osjetilna zasićenost nam se pomalo obije o glavu u modernom svijetu. S tako širokim izborom lako dostupne hrane i s restoranima koji nude raznolika jela, zasićenost čak može prejedanje činiti ugodnim, a kada ako ne za blagdane.

Ljubav mora kroz želudac

Božićni ručak, kao tradicija koja okuplja obitelj, istovremeno je i prilika za pripremu raskošnih obroka, često s obiljem i viškom hrane. Veliki komadi mesa, puno priloga, salate pa više vrsta torti i sitnih kolača, često čine srce božićnog stola, no u toj želji za obiljem, zaboravljamo na stvarne potrebe i želje naših gostiju i nas samih. Uz bogat stol pun mirisa i okusa dolazi i do oslobađanja kemijskih posrednika poput endorfina, koji dodatno povećavaju osjećaj ugode u već veseloj božićnoj i novogodišnjoj atmosferi. To je samo jedan od razloga zašto pripremamo toliko hrane, a tu veliku ulogu imaju i društvene mreže, mediji i sveprisutna tema hrane koje nas motiviraju da pripremimo i/ili nabavimo još poneki novi recept i pripremimo različita jela, naravno puno više nego je objektivno potrebno. Vodeći se poznatom izrekom „ljubav prolazi kroz želudac", želimo svojim najmilijima za blagdane prirediti najobilniji i najukusniji obrok, a u podlozi je u stvari želja da svima ugodimo i omogućimo im uživanje u blagdanskoj gozbi i hrani koju u ostatku godine tipično ne jedemo. Na žalost, obilne gozbe nerijetko su praćene i bacanjem viška hrane, a kada bacamo jestive viškove hrane, šaljemo poruku da je trud u proizvodnji besmislen. Važno je da se kao društvo sjetimo da imamo odgovornost maksimalno iskoristiti ono što je uzgojeno i pripremljeno za našu prehranu.

Poticaj za razmišljanje o održivijim navikama tijekom blagdana

Pretjerano trošenje i gomilanje hrane: Na blagdanskim stolovima često se nalazi više hrane nego što je potrebno, što dovodi do prenatrpanih hladnjaka i otpada. Fraze poput „samo neka ne nedostaje” potiču i održavaju ovu naviku.

Loše potrošačke navike: Mnogi ljudi, osobito u prosincu i siječnju, kupuju više nego što mogu potrošiti. To može dovesti do financijskih problema, uključujući dugove.

Prejedanje i otpad: Događanja poput blagdanske gozbe često su veća od stvarnog broja uzvanika, što vodi prema prejedanju i stvaranju hrane koja se potom baci.

Obiteljsko okupljanje i tradicija: Iako blagdani naglašavaju zajedništvo, hrana igra značajnu ulogu u proslavama, a nastojanja da obroci budu sve raskošniji doprinose gomilanju.

Kako bismo smanjili otpad, važno je planirati obroke, kupovati samo ono što je potrebno i pronaći načine za adekvatnije korištenje ostataka hrane. I ništa manje važno, nastojmo paziti se općepoznatog FOMO-a (Fear Of Missing Out ili na hrv. straha od propuštanja); doista ne moramo pojesti svu hranu koja se nudi, u ogromnim količinama, zbog bojazni da takvo što nećemo jesti narednih 12 mjeseci - strah od propuštanja može nas navesti da jedemo više hrane iako smo već siti te ignoriramo sve znakove našeg tijela da jedemo samo kad smo gladni i da prestanemo kada nam je dosta. Strah od propuštanja aktivira naš instinkt za preživljavanje da konzumiramo sve i svašta jer smo kulturološki programirani da precjenjujemo gubitke i podcjenjujemo dobitke, stoga pridajemo veću važnost hrani koju možda propuštamo, a manje svojim ciljevima i općoj dobrobiti.

Veliko je pitanje i što zapravo propuštamo? Možda neke slatkiše ili poslastice s visokim udjelom ugljikohidrata i šećera, večeri prepune slatkih, nezdravih pića i sl. Ali ovo jedenje i pijenje ima i drugu stranu: neravnotežu šećera u krvi i pad energije, loš san, gotovo sigurno debljanje (ako konzumirate prekomjerno) i to sve često praćeno negativnim samogovorom i optuživanjem zbog pretjerivanja. Znamo da je hrana važan dio svake kulture i često je povezana s tradicijom i uspomenama. Zapitajmo se kakve su naše uspomene na blagdane iz djetinjstva, sjećamo li se devet različitih vrsta kolača i prenatrpanog stola ili atmosfere, zajedništva, emocija? Ključno je prepoznati ulogu hrane i prehrane za vas i vaše najmilije te dati sve od sebe kako biste u njoj uživali na psihološki zdrav način, što znači stvarno uživanje u posebnim i važnim obrocima i hrani, a pri tom paziti na adekvatne količine i održavanje dobrog zdravlja (fizičkog i mentalnog).

Pripremila Lea Maričić, univ. spec. klin. psych., Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti