Na današnji dan, 1888. godine u Brodskom Drenovcu rođen je jedan od najistaknutijih hrvatskih liječnika, dr. Andrija Štampar.
U svom iznimno uspješnom i plodnom profesionalnom životu obnašao je brojne istaknute funkcije: bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu, dekan Medicinskoga fakulteta, rektor Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik JAZU (1947. – 1958.) i osnivač Instituta za higijenu rada. Godine 1946. bio je izabran za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je do ratifikacije Ustava Svjetske zdravstvene organizacije obavljala dužnost te organizacije. Predsjedao je i prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi 1948. godine, nakon čega je kao izaslanik SZO-a proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.
No ono što dr. Andriju Štampara čini izuzetnim stručnjakom i čovjekom, ne samo u području zdravstva, nego i u civilizacijskom smislu je ojačavanje i promoviranje preventivne medicine i njenog iznimnog značaja u unaprjeđenju zdravlja cjelokupne populacije.
Percipiranje liječnika (i ostalih zdravstvenih djelatnika) kao narodnih učitelja, edukatora, promotora primarne prevencije, uz osiguravanje dostupnosti provođenja mjera svim slojevima pučanstva čini ga istovremeno i socijalnim i univerzalnim kroz sve protekle godine, a u jednakoj mjeri i u današnje doba.
Na današnji dan važno je podsjetiti se osnovnih principa dr. Andrije Štampara koji trebaju biti temelj javnoga zdravstva, danas možda više nego ikad:
Važnije je obavještavanje naroda od zakona.
Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenim pitanjima.
Pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovom unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike.
Socijalna terapija bitnija je od individualne.
Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku.
Ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih (egalitarizam).
U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu.
Liječnik treba biti narodni učitelj.
Pitanje narodnog zdravlja je od većeg ekonomskog nego humanitarnog značaja.
Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija.
Ovaj dan je i prilika da još jednom zahvalimo Dr. Andriji Štamparu na utemeljenju javnozdravstvene medicine, multidisciplinarnom pristupu unaprjeđenju zdravlja kao i na njegovoj humanosti, socijalnoj osjetljivosti i vizionarstvu.
Ana Puljak, dr.med.,spec. javnog zdravstva
Voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo
