U prošlom smo članku naveli da roditelji mogu na izravan ili neizravan način pomoći djeci u učenju. Rekli smo također da izravan način podrazumijeva osiguranje uvjeta za učenje i praćenje djetetovog školskog uspjeha. Osim izravne roditeljske pomoći u djetetovom učenju, jednako važnu, ako ne i važniju ulogu ima i neizravan način roditeljske pomoći i podrške. U neizravan način pomoći ubrajamo: postavljanje realnih očekivanja u odnosu na djetetove sposobnosti, postavljanje primjernih zahtjeva, pokazivanje tolerancije u slučaju lošijeg rezultata te davanje socijalne i emocionalne potpore djetetu.
Školski uspjeh prečesto postaje najvažnije mjerilo djetetove uspješnosti. Razumljivo je da svaki roditelj želi da mu dijete bude što uspješnije. Međutim, u svojim očekivanjima i željama, roditelji se nerijetko izgube te školski uspjeh postaje središte odnosa između roditelja i djeteta. Događa se da roditelji zbog svojih ambicija nerealno procjenjuju djetetove sposobnosti i postavljaju nerealne zahtjeve.
Realno je da roditelj postavi pravilo da dijete zapamti što je za zadaću i da zadaće redovito piše. Roditelji mogu dati djetetu praktične savjete kako lakše zapamtiti zadaću (npr. zaokruživanje zadataka, označavanje stranica ljepljivim zastavicama i sl.) ili nekom drugom metodom koju odabere samo dijete. Važno je da roditelji djetetu šalju poruku da može tražiti pomoć ili pitati kad nešto ne razumije. Djeci u nižim razredima preporučljivo je svaki dan pogledati bilježnice da vidite što se radilo u školi.
Ukoliko roditelj od djeteta očekuje samo najbolje rezultate i pretjerano kontrolira djetetovo izvršavanje školskih obveza, povećava se rizik da će dijete i uspjeh doživjeti kao neuspjeh. Takva djeca bez obzira na odlične ocjene iznose stav kako je „moglo i bolje“ jer možda nisu ostvarili maksimalan broj bodova na ispitu. Važno je da se roditelji tada zapitaju jesu li to njihovi ciljevi i neostvarene ambicije ili ciljevi njihovog djeteta. U takvom odnosu, djeca odrastaju u nesigurne mlade osobe s niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem jer će vjerovati kako nikada ne postižu dovoljno dobre rezultate.
Nemojte činiti stvari umjesto djeteta kako bi ono izbjeglo školski neuspjeh (pisati zadaće, sastavljati lektire, sjediti pored djeteta…) jer mu time šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti. Roditelji ponekad misle kako mu tako pomažu i olakšavaju pritisak zbog školskih obaveza, no zapravo mu rade „medvjeđu“ uslugu. Djetetu se može pomoći pregledavanjem zadaće, usmjeravanjem da samo pronađe greške i ispravi ih. Dajte djetetu do znanja da ste u blizini ako vas zatreba, no izbjegavajte sjedenja uz njega dok piše zadaću. Nipošto mu nemojte napisati bilješke i dati mu da ih samo nauči. Ono što je vama bitno ili razumljivo iz vaših bilježaka, ne mora biti jasno i djetetu. Bitno je da samo nauči što je bitno, a što nebitno te da pronađe svoj način na koji će raditi bilješke kako bi si olakšao proces učenja. Povremena loša ocjena je sastavni dio školovanja pa pokažite toleranciju kada ju dobije. U takvim situacijama je važno djetetu jasno dati do znanja da da ga volite bez obzira na ocjenu. Djetetu je važno poslati poruku da ne uči samo zbog ocjene, već znanja općenito.
Pohvalite svaki djetetov uspjeh, a pogotovo trud i napredak, čak kada je izostala željena dobra ocjena. Ako je dijete uložilo trud u učenje, njegovo je znanje važnije od same ocjene. Pokažite interes i za druge važne stvari, ne razgovarajte s djetetom isključivo o školi. Ne zaboravite provoditi slobodno vrijeme sa svojim djetetom da škola i ocjene ne budu jedini i najvažniji sadržaj komunikacije. Potičite jačanje pozitivne slike o sebi kod djeteta jer će tako razvijati i samopoštovanje, odnosno postati odgovorna i samostalna osoba.
Ako izostaje dobar školski uspjeh, a vi vjeruje da dijete može bolje, nastojte izbjeći:
- zanovijetanje - Kad ćeš već jednom pospremiti sobu, rekla sam ti već pet puta, hoćeš li već danas početi učiti…
propovijedanje - Jesmo ti rekli da ćeš dobiti jedinicu, stidim te se…
optuživanje- Ti ne razumiješ koliko se ja žrtvujem za sebe, zbog tebe nemam vremena za svoje obveze…
prijetnje - Ako ne počneš učiti, dobit ćeš kaznu. Ako ne dobiješ dobru ocjenu, dobit ćeš kaznu…
uspoređivanje – S tvojim bratom nema nikad takvih problema, ugledaj se na sestru…
pokazivanje pretjerane brige - U koju ćeš se ti školu upisati s takvim ocjenama…
urlanje
kritiziranje - Ti si stvarno lijena! Ne možeš ni gledati od lijenosti…
neprimjereno kažnjavanje - Ne smiješ gledati TV do kraja školske godine zato što si tako slab u školi
Umjesto toga možete:
navesti dijete na razgovor davanjem informacija o onome što želi znati
poticati ga u situacijama kada mu ide, ali i kada mu loše krene
pokazati da ste primijetili i male stvari u kojima je uspjelo ili ih dobro napravilo
pažljivo ga slušati
pomoći mu da razvije samopouzdanje i vjeru u sebe
mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica
mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja
mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica
