Velik dio radnog vremena u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti posvećen je mladima i njihovim roditeljima. Posljednjih nekoliko godina primjećujmo da ovisnička ponašanja sve više toleriraju i jedni i drugi.
Nešto što je izvorno neprihvatljivo ili nenormalno počinje se smatrati prihvatljivim ili uobičajenim, te se tako smanjuje svijest o ozbiljnosti problema. Događa se normalizacija ovisničkih ponašanja, od konzumiranja alkohola i drugih droga, do ponašanja koja mogu izazvati ovisnost i sve probleme koje uz nju dolaze.
Dug je popis takvih ponašanja, a ovdje ističemo kockanje, klađenje, prejedanje, ovisnost o ljepoti, vježbanju, modi i posebno o ekranima.
Roditelji, škola i druge institucije pokušavaju prevenirati ovakva ponašanja, ali stječemo dojam da je rezultat upravo obrnut, kao da su djeca i mladi zapravo ohrabreni u razvijanju ovakvih ponašanja.
Više je razloga za takvo razmišljanje, odnosno čimbenika koji „pomažu“ djeci i mladima da odaberu ovisnička ponašanja i njihove posljedice.
Pritisak okoline i normalizacija ovisnosti
Mladi osjećaju pritisak okoline (vršnjaci, supkultura, popularna društva) da prihvate negativna ponašanja koja imaju ovisnička obilježja (konzumiranje alkohola i drugih droga, rano stupanje u seksualne odnose, način odijevanja, izlasci i sl.).
„Argumenti“ kojima se služe svode se na često izgovarane izjave: „svi to rade“, „u mom društvu to je normalno“ i sl.
Mediji i normalizacija ovisnosti
Ovisnička ponašanja u medijima se nerijetko prezentiraju kao poželjna, čak glamurozna. Prikazuje ih se kao način opuštanja ili bezazlene zabave ili kao prilika za laku zaradu. Ovdje se posebno ističu reklame za kockarnice i kladionice, koje izravno pozivaju na prakticiranje ovisničkih ponašanja. Povezivanje sporta i alkohola te reklamiranje nezdrave hrane dodatno potiču loše izbore.
Društvene mreže, prekomjerno korištenje ekrana i normalizacija ovisnosti
Prikaz idealiziranog života gdje je zabava jedini cilj može potaknuti djecu i mlade da i sami pokušaju ostvariti te „ideale“. Orijentiranost uglavnom na fizički izgled, materijalno blagostanje bez truda i sl., pokušava se ostvariti odlascima u kockarnice ili kladionice, ponekad krađom ili drugim nezakonitim radnjama. U praksi susrećemo mlade koji su na ilegalan način došli do veće svote novca. Način na koji su ga trošili svodi se na kupovanje skupe odjeće, čašćenje prijatelja po restoranima i sl., dakle na pokušaj ostvarenja iluzije o bezbrižnom životu na „visokoj nozi“. Kako se takav život ne može dugo održavati, obično završi sankcijama, bilo da one dolaze od roditelja ili institucija. Posljedice se nerijetko odražavaju na mentalno zdravlje djece i mladih.
Roditelji/obitelj i normalizacija ovisnosti
Djeca u mnogome oponašaju svoje roditelje. Svima je poznato koliko utjecaja na djecu ima npr. roditeljsko pijenje ili kockanje i klađenje. Međutim, i druga ponašanja, naizgled prihvatljiva, mogu sadržavati poticaj na razvoj ovisničkih stilova života. Neki roditelji potiču djecu na ovisnička ponašanja iako to ne žele. Oni sami provode sate pred ekranima, kupuju djeci skupe mobitele u ranoj dobi, kritiziraju svoju djecu zbog izgleda (tjelesne težine i sl.), sa svojom djecom gledaju beskrajne serije uvjereni da je to kvalitetno provedeno vrijeme.
U posljednje vrijeme konzumiranje droga, osobito onih „lakih“ također doživljava svojevrsno odobravanje kod nekih roditelja. Oni iskreno vjeruju da je najbolje da zajedno s djetetom probaju neku drogu jer „kad sam ja tu, manja je opasnost…“. Ima roditelja koji rado sudjeluju u proslavama svoje djece osiguravajući im potrebne količine alkohola i drugih potrepština za dobru zabavu. Kao i njihova djeca, podržavaju tvrdnju da je „bolje da puše travu, nego da se opijaju“.
Spomenut ćemo još jedan oblik poticanja djece na ovisnost, a to je roditeljski trud (u dobroj namjeri) da čine sve umjesto djeteta i za njega. Na taj način čine ga zapravo ovisnim o sebi (roditeljima) i umanjuju mu mogućnost za razvoj slobodne, samostalne osobe koja će biti spremna za sve životne izazove.
Što se može učiniti?
Djeca i mladi teško mogu prepoznati opasnosti pojedinih ponašanja, stoga je edukacija nužna u službi prevencije. Pritom se misli na pomoć djeci da uoče i razotkriju zamke koje se kriju u lažnim prikazima životnih vrijednosti, ali i roditeljima da se snađu u mnoštvu odgojnih izazova. Dostupnost stručne pomoći također može značajno umanjiti rizike koje ovisnička ponašanja izazivaju.
Kad je Steve Jobs predstavljao iPad, nazvao ga je „čarobnim“. „Ono što ovaj uređaj radi je izvanredno! To je najbolje iskustvo s pregledavanjem koje ste ikad imali. Daleko bolje od laptopa i smartphonea“. I zabranio ga je svojoj djeci rekavši da je za njih „previše opasan“.
Tekst pripremile: mr. Andreja Radić, dipl. soc. radnica i mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. soc. pedagoginja Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ „Dr. Andrija Štampar“
