Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom obilježava se u Hrvatskoj 5. svibnja, već 25 godina, s ciljem podizanja znanja i javne svijesti o pitanjima s kojima se svakodnevno suočavaju osobe s cerebralnom paralizom. U svijetu živi oko 17 milijuna osoba s cerebralnom paralizom koje su često „nevidljive” u društvu te isključene iz zajednice. U podršku i brigu o osobama s cerebralnom paralizom uključeno je oko 350 milijuna osoba. Prema službenim podacima Izvješća o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj živi 675.213 osoba s invaliditetom koje čine 17,5 % ukupnog stanovništva. U 2025. godini je prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo registrirano 27.146 osoba s cerebralnom paralizom i paralitičnim sindromom, te čine udio od 4,02 %  ukupnom broju osoba s invaliditetom. 

Cerebralna paraliza je stanje koje je uzrokovano razvojnim poremećajem ili oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoju. Povezana je s raznim stupnjevima invaliditeta te je najčešći uzrok težih neuromotoričkih odstupanja u djece. Definira se kao grupa neprogresivnih poremećaja pokreta i položaja, uzrokovana razvojnim poremećajem ili oštećenjem nezrelog mozga. Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na prenatalne, perinatalne i postnatalne, može biti različitog intenziteta i na različitim lokacijama u mozgu, a ovisno o lokaciji javljaju se i simptomi. Često je prate intelektualne teškoće, problemi s vidom, sluhom, govorom, učenjem, epilepsija, bol, poremećaji ponašanja, nepokretnost, displazija kuka, poremećaji spavanja, sljepoća, gluhoća, hranjenje putem sonde, inkontinencija. Višestruki poremećaji prisutni su kod više od 25 % osoba s cerebralnom paralizom. Spastični oblik cerebralne paralize je najčešći, ostali oblici su u ataksiji, distoniji, atetozi ili miješani oblici. 

1 od 4 djece s cerebralnom paralizom ne govori 
1 od 3 ne može hodati 
1 od 2 imaju intelektualne poteškoće 
1 od 4 ima epilepsiju 
1 od 4 ima poremećaje u ponašanju 
1 od 4 ima problem kontrole mjehura 
1 od 5 ima problem kontrole salivacije 
1 od 5 ima poremećaj spavanja 
1 od 10 ima ozbiljna oštećenja vida 
3 od 4 doživljava bol 

S javnozdravstvenog stajališta cerebralna paraliza je medicinski, psihološki i socijalni problem, to je kompleksan invaliditet koji zahtjeva interdisciplinaran i individualan pristup pojedincu i obitelji. Najučinkovitija je kombinacija postupaka, što omogućava fleksibilnost i individualizaciju. Terapiju je potrebno započeti što ranije kako bi rana pravodobna intervencija olakšala razvoj djeteta, pridonijela boljem ishodu terapije te u konačnici unaprijedila kvalitetu života. Važno je naglasiti kako su podjednako važni svi članovi rehabilitacijskog tima koji rade s neurorizičnim djetetom: fizioterapeut, edukacijski rehabilitator, radni terapeut, logoped, liječnik neuropedijatar, fizijatar kao i ostali liječnici specijalisti (oftalmolozi, gastroenterolozi, genetičari itd.). Za djecu s cerebralnom paralizom najvažnije je da budu aktivno uključena u život, da pohađaju školu s vršnjacima jer će im to, uz svakodnevni terapeutski rad, omogućiti da ostvare svoje mjesto u društvu. Problemi osoba s cerebralnom paralizom, njihovih obitelji i osoba koje o njima skrbe još uvijek nisu dovoljno poznati i prepoznati. Na razini promicanja i unaprjeđenja zdravlja neophodna je trajna senzibilizacija i upoznavanje šire javnosti s poteškoćama s kojima se suočavaju osobe s cerebralnom paralizom i njihove obitelji, kontinuirano usmjeravajući pažnju društva na socijalne, psihološke, medicinske i ekonomske aspekte cerebralne paralize kako bi se poboljšala kvaliteta njihova života.

Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo

Fotografija: Pixel-Shot, Pixel-shot / Alamy / Profimedia