Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju od prosinca 2021. u svojim laboratorijima ponosno ističe i djelovanje Nacionalnog Referentnog laboratorija (NRL) za biljne toksine u hrani i hrani za životinje. Time je uz postojeće NRL za mikotoksine u hrani i hrani za životinje te NRL za pesticide u hrani biljnog porijekla; a) za voće i povrće, b) žitarice i c) određivanje pesticida pojedinačnim metodama prošireno djelovanje NRL-a unutar Zavoda. Svi NRL, a tako i NRL za mikotoksine i biljne toksine u hrani i hrani za životinje surađuju s Referentnim laboratorijima Europske zajednice, koordiniraju aktivnosti službenih laboratorija u području ovlaštenja, provode međulaboratorijske usporedbe sa službenim laboratorijima, dostavljaju informacije dobivene u Referentnim laboratorijima Europske zajednice ostalim službenim laboratorijima, pružaju znanstvenu i tehničku pomoć Ministarstvu u primjeni programa koordinirane kontrole. Također, uvode i razvijaju nove metode sukladno zahtjevima tržišta i zakonskim propisima.
Mikotoksini su toksični sekundarni metaboliti plijesni. Mogu nastati tijekom rasta biljaka na samom polju tj. na poljoprivrednim usjevima ili tijekom skladištenja. Opasni su zbog visoke toksičnosti, čak i u malim količinama, u pravilu su bez boje i okusa, bez vidljivih znakova kvarenja plijesni na hrani, a posebno je zabrinjavajuće to što ih se pronalazi u vrlo važnim i različitim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Uredbom Komisije (EZ) br. 1881/2006 (s izmjenama i dopunama) i Direktivom 2002/32/EZ o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (s izmjenama i dopunama) određuju se najviše dopuštene količine mikotoksina u određenoj hrani, odnosno hrani za životinje poput Aflatoksina B1, B2, G1, G2 te M1, Ohratoksina, Zearalenona, Deoksinivalenola, Fumonizina itd. Metode koje se koriste za uzorkovanje i analizu mikotoksina propisane su Uredbom Komisije (EZ) br. 401/2006 i njezinim naknadnim izmjenama i dopunama, Uredbom Komisije (EU) br. 178/2010 i Uredbom Komisije (EU) broj 519/2014.
Biljni toksini su spojevi koje proizvode biljke, a čija je glavna funkcija zaštita biljaka od insekata i drugih grabežljivaca. Većina biljnih toksina pripada različitim klasama sekundarnih metabolita, uključujući alkaloide, terpene i fenole. Biljni toksini mogu biti toksični za ljude i životinje te prouzročiti brojne akutne i kronične učinke na zdravlje. Kroz europske propise o hrani i hrani za životinje, Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 (s izmjenama i dopunama) i Direktiva 2002/32/EZ o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (s izmjenama i dopunama) postavljene su najviše dopuštene količine za nekoliko biljnih toksina u određenoj hrani, odnosno hrani za životinje. To uključuje tropanske alkaloide, eruka kiselinu, teobromin, gosipol, cijanovodičnu kiselinu i pirolizidinske alkaloide. Osim toga, na snazi su preporuke EU za kontinuirano praćenje količina (monitoring) tropanskih alkaloida, tetrahidrokanabinola (THC) i njegovih prekursora, pirolizidinskih alkaloida i alkaloida opijuma.
