60 godina (1964. – 2024.) bez humanog slučaja bjesnoće u Hrvatskoj: slučajnost, sreća ili uspjeh?

Bjesnoća i danas predstavlja velik javnozdravstveni problem u mnogim zemljama i regijama svijeta. S gotovo 100 %-tnom smrtnošću, ima incidenciju od gotovo 60.000 smrtnih slučajeva godišnje; prvenstveno u Aziji i Africi. 40 %, od ukupnog broja smrtnih slučajeva, odnosi se na djecu. Zbog toga ovogodišnji moto obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće glasi „Probijanje granica bjesnoće“ (engl. „Breaking rabies boundaries“). To se prvenstveno odnosi na mjere koje imaju za cilj eliminaciju humane bjesnoće koju prenose psi (engl. „dog-mediated rabies“) te postizanje eliminacije humanih slučajeva bjesnoće do 2030. godine.

U ovoj borbi, naglasak je na provođenju regionalnih politika masovne vakcinacije pasa protiv bjesnoće, javnozdravstvenih napora i svjesnosti o tome te širenje dostupnosti pre- i postekspozicijske antirabične profilakse kompletne populacije koja je izložena virusu bjesnoće. Zadnji zabilježeni slučaj bjesnoće u Republici Hrvatskoj dogodio se davne 1964. godine, tako da ove godine obilježavamo 60 godišnjicu od zadnjeg, autohtonog slučaja bjesnoće. Nakon toga, zabilježena su i dva importirana slučaja bjesnoće iz Bosne i Hercegovine i to prvi 1989., a drugi 1996. godine.

Što je Hrvatska napravila od 1964. godine do danas po pitanju suzbijanja bjesnoće?

Republika Hrvatska je u području suzbijanja bjesnoće napravila izuzetno mnogo, tako da se po svojim dostignućima nalazi na samom vrhu. Među najvažnijim bismo nabrojali: uvođenje obaveznog cjepiva protiv bjesnoće za cijepljenje pasa, eradikaciju urbane bjesnoće, proizvodnju cjepiva protiv bjesnoće na mozgovini životinja tipa Hempt-Zagreb, proizvodnju konjskog imunoglobulina, proizvodnju humanog antirabičnog imunoglobulina, prvu upotrebu antirabičnih cjepiva na staničnim kulturama tkiva i embrioniranim jajima, stvaranje Zagrebačke 2-1-1 sheme cijepljenja protiv bjesnoće (koja je danas priznata shema cijepljenja protiv bjesnoće u ljudi (Svjetska zdravstvena organizacija) i upotrebljava se u cijelom svijetu!), uvođenje i provođenje oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće 2011. godine, stvaranjem Lysacan informacijskog sustava za evidenciju cijepljenja i označavanja (čipiranja) pasa, mačaka i pitomih vretica, evidentiranje opasnih pasa, evidentiranje trokratnih pregleda, evidentiranje ovlasti veterinarskih organizacija po epizootiološkim jedinicama te statističko izvještavanje, stjecanje statusa zemlje slobodne od bjesnoće, itd. Brojne su druge veterinarske mjere i postupci, tijekom razdoblja od 60 godina, doveli do ovoga gdje je Republika Hrvatska danas, a to je status zemlje slobodne od bjesnoće od 15. travnja 2021. godine, dobiven Provedbenom uredbom Komisije Europske unije (2021/620).

Sve ovo ne bi bilo moguće, da u ovom iznimnom postignuću nisu zajedno sudjelovale i surađivale humana i veterinarska medicina.

Pripremio: doc. prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med., specijalist epidemiologije, znanstveni suradnik, Služba za epidemiologiju NZZJZ „Dr. Andrija Štampar“