Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije povišeni krvni tlak, odnosno arterijska hipertenzija, vodeći je čimbenik rizika smrtnosti u svijetu dok tjelesna neaktivnost zauzima visoko četvrto mjesto. Uloga tjelesne aktivnosti danas je dokazana kako u sprječavanju nastanka, tako i u liječenju arterijske hipertenzije. Brojne studije koje su istraživale učinak tjelovježbe na vrijednost krvnog tlaka zaključile su kako redovita aktivnost aerobnog tipa može sniziti vrijednosti tlaka za od 6 do 7 mmHg u osoba s hipertenzijom, odnosno od 2 do 3 mmHg u osoba s normalnim tlakom. Također, novija istraživanja sugeriraju pozitivan učinak na vrijednosti tlaka i kod dinamičkog treninga snage koji se također očituju u sniženju vrijednost od 2 do 3 mmHg. Naposljetku, Američki koledž za sportsku medicinu (ACSM) navodi da osobe koje redovito provode tjelesnu aktivnost mogu očekivati smanjenje i sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka za do 10 mmHg.

Za razliku od općih preporuka koje se odnose na učestalost vježbanja, osobama s hipertenzijom preporučuje se gotovo svakodnevno (od pet do sedam dana tjedno) provođenje tjelesne aktivnosti u trajanju od 30 do 60 minuta. Razlog tomu leži u činjenici da svaka pojedinačna aktivnost vodi sniženju krvnog tlaka, no efekti traju od svega nekoliko sati do najviše 24 sata te nakon toga učinci nestaju. Upravo stoga vrlo je važno aktivnost provoditi redovito. Također, budući da krvni tlak može pasti odmah nakon vježbanja, važno je aktivnost završiti aktivnim hlađenjem kako bi se spriječilo preveliko smanjenje krvnog tlaka.

Određivanje optimalnog intenziteta aktivnosti posebno je važno. Tjelesna aktivnost, ukoliko se provodi neprimjerenim intenzitetom, može predstavljati rizik za zdravlje, a pogotovo u osoba s povišenim vrijednostima krvnog tlaka te pridruženim drugim kardiovaskularnim bolestima. Osobama s arterijskom hipertenzijom se stoga preporučuje niski do umjereni intenzitet vježbanja. Postojeći dokazi sugeriraju kako je umjereni intenzitet aktivnosti aerobnog tipa najučinkovitiji u smanjenju vrijednosti tlaka te da visoki intenzitet, osim što predstavlja povećani zdravstveni rizik za osobe s hipertenzijom, neće pridonijeti smanjenju perifernog otpora te stoga niti sniženju dijastoličkog krvnog tlaka.

Od aerobnih aktivnosti najčešće se preporučuje hodanje, nordijsko hodanje, lagano trčanje, plivanje, vožnja bicikla ili grupni program poput aerobika…uz dodatak dinamičkih vježbi s opterećenjem (veći broj ponavljanja, a manja opterećenja) koje se prije svega preporučuju osobama s reguliranom hipertenzijom.

Pripremio: mr. sc. Hrvoje Radašević, prof. kineziologije, Centar za preventivnu medicinu Službe za javno zdravstvo