U zadnjem dijelu opisat ćemo još dva neučinkovita odgojna stila koja su, na žalost, prilično česta među roditeljima: roditelj – obožavatelj i zlostavljani roditelj.

Ovakav roditelj prema svome djetetu se odnosi kao prema zvijezdi. Najradije koristi pohvalu u odgoju, što samo po sebi nije loše. Međutim, pohvala u ovom slučaju dolazi i kada treba i kada ne treba. Roditelj se divi svemu što dijete učini, čak i onome što se samo po sebi podrazumijeva (napisana zadaća, pospremljen stol….). Dijete u takvim okolnostima stječe o sebi iskrivljenu sliku. Roditeljska pohvala s vremenom sve više gubi na vrijednosti. Izvan obitelji dijete se, ponekad na vrlo grub način, susreće s realnošću, osobito kad počne shvaćati da njegova „zvijezda“ nije tako sjajna kako su roditelji govorili.

Problem kod ovakvog odgojnog pristupa jest sljedeći: dijete tijekom odrastanja treba vodstvo, ne služenje. Dijete se na roditelja – obožavatelja ne može osloniti, ne dobiva osjećaj sigurnosti koji mu je važan za razvoj. S vremenom se povećava razina frustracije i sklonost manipuliranju, kako bi se održao status „zvijezde“.

U Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti susrećemo, na žalost, i ovakav tip roditelja. Najčešće ga prepoznajemo kod samohranih roditelja (češće majke), koje nemaju ni snage ni hrabrosti voditi dijete. Upravo je suprotno: dijete vodi roditelja. Kad dijete dosegne adolescentsku dob, nerijetko postaje nasilno. Roditelj pokazuje strah od svog djeteta, pokušava mu podilaziti kako bi se izbjegli sukobi. Roditelj, često iscrpljen životnim brigama, gubi snagu i ne može djetetu pružiti čvrstu podršku u sazrijevanju. Zbog osjećaja krivnje ugađa djetetu u njegovim nerazumnim zahtjevima (usprkos materijalnoj oskudici kupuje djetetu skupu odjeću i obuću i sl.). S vremenom zahtjevi postaju sve veći, a mogućnosti manje. Djetetova ljutnja često poprima karakteristike verbalnog i/ili fizičkog nasilja.

Kao i roditelj – obožavatelj, zlostavljani roditelj nije u stanju pripremiti dijete na stvaran život. Ono se pretvara u „bure baruta“ koje kroz život putuje bijesno na sve oko sebe, što kasnije dovodi do velikih problema u drugim odnosima – s odraslima, vršnjacima, u emotivnim vezama.

Na ovom mjestu opisali smo samo neke od neučinkovitih odgojnih stilova. Svima njima zajedničko je da dijete ne pripremaju za život, nego ga, nehotice, prepuštaju na milost i nemilost životnim okolnostima u kojima se zbog neiskustva slabo snalaze i trpe teške posljedice.