Opća skupština Ujedinjenih naroda je 22. prosinca 2005. godine, u rezoluciji 60/209, navela solidarnost kao jedan od temeljnih i univerzalnih vrijednosti na kojima bi se trebali graditi odnosi između naroda. Stoga je odlučila proglasiti 20. prosinca Međunarodnim danom ljudske solidarnosti, kao podsjetnik na važnost solidarnosti za uspješno ostvarivanje međunarodnih ugovora o socijalnom razvoju, uključujući i programe djelovanja međunarodnih konferencija i multilateralnih sporazuma.
U suvremenom društvu čovjek ne živi kao izolirani pojedinac. Upućenost jednih na druge, bez obzira na međusobne razlike, od opće je koristi za napredak, kako pojedinca tako i društva. Upravo i tema ovogodišnjeg dana “Solidarnost za održivi razvoj” u prvi plan stavlja podizanje svjesnosti o nužnosti ljudske solidarnosti u postizanju Ciljeva održivog razvoja, rješavanju globalnih zdravstvenih i društvenih izazova, kao i smanjenju ekonomskih i društvenih problema. To nije samo simbolično obilježavanje već poziv na konkretno djelovanje. Suradnja i komunikacija s drugim i različitim ljudima, pod pretpostavkom međusobnog upoznavanja i razumijevanja, u cilju su zaštite prava i očuvanja dostojanstva pojedinca, eliminaciji nasilja, terora i suzbijanja neprijateljstava te diskriminacije po bilo kojoj osnovi, rješavanja problema ljudi i osiguranja života dostojnog čovjeka.
Ljudi žive sve duže, ali ne i sretnije – rade da bi živjeli... Na kraju rade, a zaborave živjeti. Svatko je od nas jedinstven. U svakom čovjeku ima jedna duboka samoća...ali samoća će postati podnošljivom ako smo u dodiru s drugima. Bez te duhovne povezanosti ostajemo posve sami i u svojoj obitelji, usred ljudi, u prepunim trgovinama i prenatrpanim ulicama. Dok se Međunarodni dan ljudskih prava (10. prosinca) fokusira na univerzalna prava i pravdu, Međunarodni dan ljudske solidarnosti naglašava zajedničku odgovornost i zajedništvo u rješavanju globalnih izazova, kroz solidarnost i dijeljenje. Solidarnost je temeljna vrijednost potrebna za rješavanje globalnih nejednakosti i ključna je za postizanje ciljeva održivog razvoja. Nadilazi dobročinstvo, usredotočuje se na međusobnu podršku i međuovisnost. Poticanjem suradnje među različitim kulturama, granicama i ideologijama mogu se ostvariti trajne promjene.
Prosinac je mjesec ljubavi, darivanja, sabiranja rezultata – ostvarenih ciljeva i onih neostvarenih, davanja obećanja, želja... Okrenimo se oko sebe, nečije se ruke pružaju da nas dotaknu, netko nas treba... Razmislimo kako iz tog razdoblja možemo krenuti jači i bolji u novu godinu. Nema ni jednog čovjeka na svijetu koji ne bi mogao nešto izmijeniti u ovome sadašnjem trenutku – nema ni jednoga koji bi umjesto nas mogao živjeti ovaj dan.
Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo
Kredit: Yevhen Polishko / Alamy / Profimedia
