Svjetski dan šećerne bolesti najveća je svjetska kampanja podizanja svijesti o šećernoj bolesti. Obilježava se od 1991. godine, na inicijativu Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kao odgovor na sve veći broj oboljelih od šećerne bolesti.

U Republici Hrvatskoj, u 2021. godini registrirano je 327.785 osoba s dijabetesom, dok se smatra da je još oko 200.000 neotkrivenih slučajeva.
Raširenost šećerne bolesti (dijabetesa) postaje globalna i poprima osobitosti epidemije. Ovu bolest prate teške zdravstvene posljedice. Dijabetes je kronična bolest, koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin. Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača, a koji omogućuje stanicama preuzimanje glukoze iz krvi i njezinu preradu u energiju.

Neadekvatna proizvodnja inzulina ili njegova nedjelotvornost uzrokuju povišenu razinu glukoze u krvi (hiperglikemija). Ona može rezultirati dugoročnom štetom za organizam, odnosno oštećenjem pojedinih organa i tkiva. 

Osnovni tipovi šećerne bolesti

Dijabetes tip 1 je bolest u čijoj je osnovi propadanje stanica gušterače koje proizvode inzulin. Posljedično, gušterača oboljelih osoba proizvodi vrlo malo ili nimalo inzulina te ga moraju nadoknaditi izvana. Dijabetes tip 1, koji se prije nazivao i mladenački dijabetes najčešće se dijagnosticira u dječjoj dobi ili adolescenciji.

Dijabetes tip 2 – razvoj ovog tipa dijabetesa obilježen je inzulinskom rezistencijom. Kod ljudi s tim tipom šećerne bolesti tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin, odnosno inzulin ne može obaviti svoj ''zadatak'' i olakšati ulazak glukoze iz krvotoka u stanice. Ovaj oblik šećerne bolesti u velikom broju slučajeva može se držati pod kontrolom pozitivnim zdravstvenim ponašanjem: redovitom tjelovježbom, uravnoteženom prehranom i  izbjegavanjem kroničnog stresa. Međutim, često su potrebni i lijekovi koji se uzimaju oralno, a u težim slučajevima i inzulin. 

Gestacijski (trudnički) dijabetes je stanje u kojem žene koje ranije nisu imale dijabetes u trudnoći imaju visoke razine glukoze u krvi. Ovaj oblik dijabetesa pogađa oko 4% trudnica. Ima razmjerno malo simptoma i obično nestane kada završi trudnoća. Rizičan je za dijete i majku. Novorođenčad majki s gestacijskim dijabetesom ima povećan rizik prekomjerne porođajne težine (što može dovesti do komplikacija pri porođaju), veći rizik od drugih medicinskih komplikacija nakon porođaja i često imaju povećan doživotni rizik za netoleranciju glukoze i pretilost. Kod žena koje su imale GDM veća je mogućnost pojave dijabetesa tipa 2.

Rizici pojave dijabetesa tipa 2:

• pretilost ili prekomjerna tjelesna težina,
• neredovita tjelesna aktivnost,
• intolerancija glukoze,
• neuravnotežena prehrana,
• starija životna dob,
• povišen krvni tlak i kolesterol,
• slučajevi dijabetesa u obitelji,
• gestacijski (trudnički) dijabetes,
• Covid-19 kod osoba s već postojećim rizicima.
• etnička pripadnost - zapažena je učestalija pojavnost dijabetesa kod Azijaca, Latinoamerikanaca, domorodaca (SAD, Kanada, Australija) te Afroamerikanaca.

Znakovi upozorenja (simptomi):

• učestalo mokrenje,
• pretjerana i učestala žeđ,
• pojačani apetit,
• gubitak težine,
• umor,
• smetnje koncentracije,
• povraćanje i bol u trbuhu (često zamijenjeni za simptome drugih bolesti),
• osjećaj bockanja („trnci") u šakama ili stopalima,
• ostali simptomi: zamućen vid, česte upale te sporo zacjeljivanje rana.

Komplikacije

Dijabetes je kronično i doživotno stanje koje zahtijeva pozorno nadziranje i kontrolu. Ako se dijabetes ne kontrolira, razina šećera u krvi može postati vrlo visoka. Dugoročno, visoka razina šećera u krvi može rezultirati oštećenjem različitih organa i tkiva.

Moguće komplikacije su:

• srčano-žilne bolesti (koronarna bolest srca koja može uzrokovati srčani i moždani udar),
• bolesti bubrega (dijabetička nefropatija), koje mogu rezultirati zatajenjem bubrega i potrebom za dijalizom ili transplantacijom bubrega,
• oštećenja živaca (dijabetička neuropatija), koja može dovesti do oštećenja tkiva (kožnog i potkožnog) s ulceracijma I nekrozama (odumiranjem tkiva), najčešće na stopalima,
• oštećenje vida (dijabetička retinopatija), koje karakterizira oštećena mrežnica oka, a može dovesti do djelomičnog ili potpunog gubitka vida.
• osobe s dijebetesom u povećanom su  riziku od teških oblika COVIDa-19, s mogućim ostalim posljedicama ove bolesti. 

Edukacija

Dijabetes nameće doživotno opterećenje oboljelima i traži višestruko donošenje odluka u vezi s kontroliranjem bolesti. Ljudi oboljeli od dijabetesa moraju redovito mjeriti glukozu u krvi, uzimati lijekove, redovito vježbati i prilagoditi svoje prehrambene navike. Radi kronične karakteristike ove bolesti i potrebe za ''discipliniranim'' načinom života često je potrebna i psihološka podrška oboljelima, kako bi se prilagodili i naučili nositi s novim životnim izazovima. Oboljelim osobama važno je omogućiti kontinuiranu i kvalitetnu edukaciju prilagođenu njihovim potrebama koju provode kvalificirani zdravstveni djelatnici.
Ulaganja u edukaciju o dijabetesu i programe za njegovu prevenciju višestruko su isplativi kroz povećanu kvalitetu života oboljelih, smanjenje broja komplikacija i sprječavanje pojave bolesti u rizičnim skupinama. Smanjenjem broja komplikacija i broja novooboljelih štede se i sredstva u zdravstvenom sustavu.

Prevencija

Dijabetes tipa 2 može se spriječiti održavanjem primjerene tjelesne težine, redovitom tjelesnom aktivnošću i uravnoteženom prehranom. Međunarodna dijabetička federacija (IDF) predlaže jednostavan plan od tri koraka za prevenciju dijabetesa tipa 2 kod ljudi s povećanim rizikom od obolijevanja. IDF preporučuje prepoznavanje ljudi iz rizične skupine oportunističkim probirom ili samotestiranjem.

Ljudi s povećanim rizikom obolijevanja od dijabetesa lako se mogu prepoznati uz pomoć jednostavnog upitnika koji procjenjuje čimbenike rizika kao što su dob, opseg struka, povijest dijabetesa u obitelji te povijest kardiovaskularnih bolesti i gestacijskog (trudničkog) dijabetesa. Osobama za koje se utvrdi da pripadaju rizičnoj skupini, zdravstveni djelatnik trebao bi provjeriti razinu glukoze u krvnoj plazmi kako bi se otkrila eventualna povišena razina glukoze natašte (IFG) ili oštećena tolerancija glukoze (ITG) jer oboje upozorava na povećan rizik od dijabetesa tipa 2. Prevenciju treba usmjeriti prema onima kod kojih postoji rizik kako bi se odgodila ili izbjegla pojava dijabetesa tipa 2. Kada govorimo o primarnoj prevenciji, edukacija o dijabetesu ima važnu ulogu: od prepoznavanja rizika u populaciji do postavljanja realnih ciljeva u unaprjeđenju zdravlja, a time i sprječavanja pojave šećerne bolesti.

IDF preporučuje minimalno 30 minuta tjelesne aktivnosti na dan. Preporučuje se: brzo hodanje, plivanje, vožnja bicikla ili ples. Redovito hodanje podrazumijeva minimalno 30 minuta dnevno. Procjene govore da ovakva redovita tjelesna aktivnost smanjuje rizik od nastanka dijabetesa tipa 2 za 35 do 40%.
Sve je više istraživanja koja ukazuju kako je mediteranska prehrana izbor za prevenciju dijabetesa tipa 2, a preporučuje se i kao dijeta za postizanje i održavanje normalne tjelesne težine.

Visok unos prehrambenih vlakana, brojnih biološki aktivnih biljnih spojeva i jednostruko nezasićenih biljnih masti zaslužan je za zaštitno djelovanje mediteranske prehrane.
Briga o mentalnom zdravlju također je važan čimbenk u prevenciji dijabetesa tipa 2.

Javnozdravstvene postavke

• svaka vlada treba provoditi učinkovitu zdravstvenu strategiju i politiku u prevenciji i kontroli šećerne bolesti,
• svakoj oboljeloj osobi mora biti omogućena edukacija koja bi joj pomogla u kvalitetnoj kontroli bolesti,
• cjelokupna, rizična i ciljana, populacija trebaju biti educirane o znakovima upozorenja pojave  šećerne bolesti, načinima sprječavanja pojave bolesti i načinima sprječavanja komplikacija.

Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdarvstva,  voditeljica Službe za javno zdravstvo NZJZ „Dr. Andrija Štampar“