Vjerojatno je većini nas ponekad u životu bilo teško odbiti poziv prijatelja na kavu na dan kada već imamo prepun raspored, izraziti kada nam je neko ponašanje zasmetalo jer se bojimo da će doći do svađe ili tražiti ono što nam je potrebno zbog straha od odbijanja. Međutim, ako se u odnosu osjećamo nezadovoljno, a odlučimo ne reći ništa, s vremenom može doći do rasta nezadovoljstva i zamjeranja drugoj osobi. Konačno, kada nam se neugodne emocije i zamjeranje ,,nakupe”, može doći do eskalacije i burne, pretjerane reakcije, što drugu osobu može zateći jer do tog trenutka nije ni znala da postoji ikakav problem. Stoga je važno znati efikasno komunicirati.

Komunikacija je proces razmjene informacija između pojedinaca, grupa ili organizacija. To je ključna komponenta u svakom društvu koja omogućava povezivanje ljudi, razumijevanje ideja, rješavanje problema i donošenje odluka. Kada govorimo o verbalnoj komunikaciji, razlikujemo četiri osnovna komunikacijska stila: pasivni stil, agresivni stil, pasivno-agresivni stil i asertivni stil.

Kod pasivne komunikacije osoba izbjegava izražavanje svojih stvarnih misli, osjećaja ili stavova. Pasivni komunikator se obično povlači, ne postavlja granice i često pristaje na želje drugih kako bi izbjegao konflikt. Ovaj stil može dovesti do nakupljanja frustracije, stresa i gubitka samopouzdanja, jer osoba zanemaruje svoje potrebe i želje.

Osobine pasivne komunikacije:

• Izbjegavanje konflikta i konfrontacija.
• Neizražavanje vlastitih stavova ili osjećaja.
• Pretjerano povlačenje, podložnost manipulacijama drugih.
• Nisko samopouzdanje.

Posljedice:

• Neispunjene potrebe.
• Zadržavanje neugodnih emocija koje se kasnije mogu manifestirati kao ljutnja ili sniženo raspoloženje.
• Osjećaj nemoći i nezadovoljstva.

Primjer: Osoba se složi s prijateljima u vezi dogovora za druženje, iako joj vrijeme i mjesto druženja nikako ne odgovara.

Agresivna komunikacija suprotnost je pasivnoj komunikaciji, jer osoba iznosi svoje misli i stavove, ali na način koji može povrijediti ili zastrašiti druge. Ovaj stil često uključuje napade na druge, verbalno nasilje, uvrede ili prijetnje. Agresivni komunikatori često ne poštuju granice drugih i prepoznaju samo vlastite potrebe i želje.

Osobine agresivne komunikacije:

• Napadanje ili ponižavanje drugih.
• Ignoriranje tuđih osjećaja i fokusiranje samo na vlastite želje.
• Verbalne ili fizičke prijetnje.
• Nedostatak empatije.

Posljedice:

• Povreda odnosa i stvaranje konflikata.
• Osjećaj straha ili nesigurnosti kod drugih.
• Slabljenje međuljudskih veza.

Primjer: Osoba podiže ton na prijatelja zato što je zakasnio na dogovor, koristi grube, uvredljive riječi i ne želi čuti što prijatelj ima za reći.

Pasivno-agresivna komunikacija kombinira pasivnost i agresivnost. Osoba koja koristi ovaj stil komunicira svoje nezadovoljstvo, ali ne izravno, nego putem manipulacije, izbjegavanja odgovornosti ili nejasnih signala. Ovaj stil može biti zbunjujući za druge, jer osoba ne izražava svoje osjećaje na otvoren način, nego koristi pasivno-agresivne taktike kako bi se osvetila ili izrazila nezadovoljstvo.

Osobine pasivno-agresivne komunikacije:

• Izbjegavanje direktnog izražavanja osjećaja.
• Sabotiranje ili izbjegavanje zadatka u znak prosvjeda.
• Ironija, sarkazam, tišina ili ,,hladna” ponašanja.
• Ponekad korištenje manipulacija.

Posljedice:

• Nesporazumi i povećanje konflikta.
• Stvaranje napetosti u odnosima.
• Osoba koja koristi ovaj stil može postati frustrirana, jer ne rješava direktno problem.

Primjer: Osobi smeta što njezin partner puno radi i što se rijetko viđaju, no umjesto da to izravno kaže, koristi sarkastične komentare, ponekad namjerno ne odgovara na njegove poruke i ponaša se ,,toplo-hladno”.

Asertivna komunikacija je najzdraviji i najefikasniji stil. Asertivni komunikator izražava svoje osjećaje, mišljenja i potrebe jasno i direktno, dok istovremeno poštuje prava i osjećaje drugih. Ovaj stil omogućava ljudima da postave granice, iskažu svoje osjećaje i potrebe bez napada na druge, te održavaju zdrave međuljudske odnose pune poštovanja.

Osobine asertivne komunikacije:

• Iskazivanje osjećaja i stavova na jasan, iskren i nenasilan način.
• Poštovanje prava drugih ljudi.
• Sposobnost postavljanja granica.
• Osjećaj kontrole i samopouzdanja.

Posljedice:

• Zdraviji odnosi, manje stresa.
• Efikasno rješavanje konflikata.
• Osjećaj samopouzdanja i emocionalnog blagostanja.

Primjer: Osoba se ne slaže s kolegom na sastanku i iskreno izražava svoje neslaganje, nudeći rješenja i razumijevanje prema stavovima drugih.

Kako vježbati asertivnu komunikaciju?

Postoje različite formulacije u okviru asertivne komunikacije, ovisno o tome koju poruku želite prenijeti. Ako, primjerice, želite izraziti nezadovoljstvo zbog određenog ponašanja i potrebu za promjenom, možete slijediti tri koraka:

1. Mirno i jasno iznesite opis situacije/problema/ponašanja.
2. Izrazite svoje osjećaje u vezi situacije koristeći ,,ja poruke”.
3. Izrazite svoju potrebu ili molbu za ubuduće.

Primjer: Kada dođem s posla, često me dočeka prljavo posuđe u sudoperu i neuredan stan, zbog čega se osjećam razočarano i frustrirano. Voljela bih da se dogovorimo oko podjele poslova, zbilja bih cijenila tvoju pomoć oko čišćenja i pospremanja.

U slučaju da trebate odbiti nečiju molbu ili zahtjev, možete koristiti sljedeću formulu:

1. Pozitivna reakcija na zahtjev.
2. Objašnjenje vlastite situacije i potreba.
3. Odbijanje zahtjeva uz izražavanje žaljenja.
4. Izražavanje lijepih želja ili prijedlozi alternativnih rješenja.

Primjer: Drago mi je da imaš povjerenja u mene i želiš da ti pomognem s važnim projektom. Ovaj tjedan imam puno obveza na poslu i u slobodno vrijeme mi treba odmor, tako da nažalost neću moći izdvojiti vrijeme da ti pomognem. Nadam se da ćeš uspjeti dovršiti projekt, a ja ti mogu preporučiti prijatelja koji ti možda može uskočiti.

Asertivnost je konceptualizirana kao ,,zlatna sredina” koja se nalazi između neučinkovitosti pasivne i agresivne komunikacije. Uspjeh asertivnosti ne leži uvijek u opipljivim ishodima (npr. ispunjenje zahtjeva), nego u samom stupnju osobne kontrole i samopoštovanja koje se postiže i održava tijekom asertivnog komuniciranja. U početku može biti izazovno izražavati se na asertivan način, no s vježbom se ta vještina usavršava i dugoročno vodi do većeg zadovoljstva i zdravijih odnosa.

Pripremila: Suzana Bunoza, mag. psych., Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti 

_Izvori:

• _{Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence. Bantam.}
• _{Smith, M. (2005). Communicating Assertively: How to Improve Your Self-Esteem and Develop Your Social Skills. John Wiley & Sons.}
• _{Speed, B. C., Goldstein, B. L., & Goldfried, M. R. (2018). Assertiveness training: A forgotten evidence‐based treatment. Clinical Psychology: Science and Practice, 25(1), 20.}
• _{O'Donohue, W. T., & Fisher, J. E. (Eds.). (2008). Cognitive behavior therapy: Applying empirically supported techniques in your practice. John Wiley & Sons.}