Inkontinencija je nesposobnost zadržavanja mokraće ili stolice i može znatno narušiti kvalitetu života pojedinca. Oboljeli su izloženi stigmatizaciji što često dovodi do socijalne izolacije, gubitka samopouzdanja, pa čak i depresije. Zbog srama, mnogi oboljeli godinama trpe u tišini, a problem se s vremenom pogoršava do te mjere da opterećuje ukućane i cijelu obitelj. Važno je naglasiti da je inkontinencija najčešće simptom nekog drugog zdravstvenog stanja koje se u većini slučajeva može uspješno liječiti.
Urinarna inkontinencija
Urinarna inkontinencija, odnosno nesposobnost kontrole mokraćnog mjehura, javlja se u svakoj životnoj dobi, ali je znatno češća kod starijih osoba. Pogađa oko 30% starijih žena i oko 15% starijih muškaraca. Može varirati od povremenog, jedva primjetnog curenja urina prilikom kašljanja, do iznenadnog i neodgodivog nagona za mokrenjem zbog kojeg osoba ne stigne do toaleta.
Vrste urinarne inkontinencije su:
Stresna (tlačna) inkontinencija: Javlja se uslijed povećanog pritiska u trbušnoj šupljini (kod kašljanja, kihanja, smijanja ili vježbanja). Povezana je s oslabljenim sfinkterom i mišićima zdjeličnog dna, često nakon porođaja, menopauze ili ginekoloških operacija poput histerektomije. Kod muškaraca može biti posljedica uklanjanja prostate.
Hitna (urgentna) inkontinencija: Karakterizira je iznenadan, intenzivan nagon za mokrenjem nakon kojeg slijedi nevoljno ispuštanje urina. Najčešći je oblik kod starijih osoba, a može biti uzrokovana infekcijama urinarnog trakta i neurološkim bolestima (Parkinsonova i Alzheimerova bolest, moždani udar).
Inkontinencija prelijevanja: Očituje se stalnim kapanjem mokraće iz prepunog mjehura koji se ne može do kraja isprazniti. Česta je kod muškaraca zbog povećane prostate koja blokira protok urina.
Mješovita inkontinencija: Predstavlja kombinaciju simptoma više vrsta, najčešće stresne i hitne inkontinencije.
Funkcijska inkontinencija: Nastaje zbog kognitivnih ili fizičkih smetnji (poput demencije, moždanog udara ili slabosti) zbog kojih osoba jednostavno ne može na vrijeme stići do toaleta.
Uzroci urinarne inkontinencije mogu biti prolazni, poput konzumacije alkohola, kofeina, začinjene hrane ili primjene određenih lijekova (diuretici, sedativi). S druge strane, trajna urinarna inkontinencija posljedica je starenja, neuroloških oštećenja, trudnoće, atrofije u menopauzi, upale i povećanja prostate, ali i ozbiljnijih stanja poput tumora mokraćnog sustava.
Fekalna inkontinencija
Fekalna (ili defekacijska) inkontinencija je nemogućnost voljne kontrole nad pražnjenjem crijeva. Ona rezultira nevoljnim ispuštanjem stolice ili plinova. Iako se rjeđe spominje od urinarne inkontinencije, značajno utječe na psihičko stanje i društveni život oboljelog. Očituje se od povremenog prljanja donjeg rublja i curenja tekuće stolice do potpunog gubitka kontrole nad pražnjenjem debelog crijeva.
Zadržavanje stolice ovisi o složenoj interakciji mišića analnog sfinktera, živčanog sustava i rektuma. Kada dođe do oštećenja bilo kojeg dijela ovog sustava, nastupa inkontinencija. Najčešći uzroci uključuju:
oštećenje mišića i živaca: Najčešće nastaje traumom zdjeličnog dna tijekom teškog vaginalnog porođaja, operativnih zahvata u analnom području (poput operacije hemoroida) ili zbog neuroloških oboljenja koji uzrokuju oštećenje živaca.
proljev i kronični zatvor: Vodenastu, tekuću stolicu puno je teže zadržati nego čvrstu. S druge strane, kronični zatvor (konstipacija) uzrokuje nakupljanje i stvrdnjavanje stolice u rektumu. Zbog toga se mišići rektuma rastežu i slabe, a oko tog stvrdnutog čepa može curiti tekuća stolica.
smanjena rastezljivost rektuma: Upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis) mogu upalama smanjiti elastičnost rektuma, zbog čega on gubi sposobnost skladištenja stolice.
rektalni prolaps: Stanje u kojem dio rektuma ispada kroz analni otvor, čime se sprječava potpuno i pravilno zatvaranje sfinktera.
Pristupi u liječenju inkontinencije
Promjena životnog stila i svakodnevnih navika prvi je korak. Kod urinarne inkontinencije preporučuje se izbjegavanje kofeina, alkohola, umjetnih zaslađivača i kiselih namirnica koje iritiraju mjehur. Važno je naglasiti da nedovoljni unos tekućine stvara visoko koncentrirani tamni urin koji iritira stijenku mjehura i može pogoršati simptome inkontinencije. Kod fekalne inkontinencije ključno je prilagoditi prehranu. Vođenje dnevnika prehrane i unos odgovarajuće količine vlakana mogu spriječiti i zatvor i proljev.
Metoda planiranog odlaska na toalet („na sat“) pomaže tijelu da stvori rutinu i izbjegne nezgode. Kegelove vježbe za jačanje muskulature zdjeličnog dna se preporučuju i muškarcima i ženama. Ako niste sigurni koje mišiće stisnuti, liječnici savjetuju da zamislite kako pokušavate zaustaviti protok mokraće ili plinova jer upravo te mišiće treba stisnuti, zadržati par sekundi i otpustiti. Te se vježbe ne izvode tijekom samog mokrenja jer mogu utjecati na reflekse mokraćnog mjehura.
Kada vježbe nisu dovoljne, uvode se lijekovi. Za smirivanje preaktivnog mjehura propisuju se antikolinergici, dok se kod fekalne inkontinencije daju lijekovi za usporavanje peristaltike crijeva. Terapija često uključuje i električnu stimulaciju pri kojoj se malim elektrodama potiču i snaže mišići zdjelice.
Na raspolaganju su i medicinska pomagala (poput vaginalnog pesara ili umetaka) te kirurški zahvati. Urološke operacije uključuju ugradnju „remena“ koji drže mokraćnu cijev zatvorenom ili ugradnju umjetnog sfinktera. Kod crijevnih problema kirurški se obnavlja oštećeni analni sfinkter, rješava se prolaps, a u najtežim se stanjima pražnjenje crijevnoga sadržaja preusmjerava formiranjem stome (kolostomija).
Dok traje liječenje ili kada potpuno izlječenje nije moguće, diskretni upijajući jastučići, ulošci i pelene za odrasle osiguravaju pacijentima prijeko potreban osjećaj sigurnosti.
Ako primijetite da inkontinencija utječe na vaš svakodnevni život, nemojte dozvoliti da vas sram spriječi u traženju pomoći.
Ivana Šućur, dr. med., spec. javnozdravstvene medicine, Služba za javno zdravstvo
Fotografija: sasirin pamai / Panthermedia / Profimedia
