Sljedeće dvije vrste roditelja, odnosno njihovih odgojnih stilova su „vulkan roditelji“ i “čistionica roditelji“. Ova dva pristupa odgoju neučinkovita su kao i ranije opisani („helikopter roditelji“ i „karaoke roditelji“), iako svaki od njih ima svoje posebnosti.
Ovi roditelji jako se trude oko svoje djece: pišu im zadaće, molbe za posao, pokušavaju riješiti probleme na fakultetu – slično kao i „helikopter roditelji“, ali iz drugačijih razloga. Vulkan – roditelji čine puno toga umjesto djece pokušavajući preko njih ostvariti svoje neispunjene ciljeve. Sve je dobro dok djeca ostvaruju uspjehe. Međutim, kad se jave neuspjesi, oni „pucaju po šavovima“, ljute se, bijesne kao vulkan. Zašto? Jer život nije onakav kakav su planirali. Jer je dječji neuspjeh njihov vlastiti. Djeca su im zadnja nada da će postići „nešto značajno“. Takvi roditelji imaju neostvarene snove s kojima se nikad nisu nosili na zdrav način.
U Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti često se mogu čuti izjave poput: „on mora završiti fakultet, jako je pametan, samo je lijen….“ i sl., iako se gotovo redovito radi o djetetu koje nema ni ambicija ni mogućnosti da provede roditeljski plan u djelo. Ovakvo forsiranje traje dovoljno dugo da se poremete ionako krhki emocionalni odnosi između djeteta i roditelja. Štete koje dijete trpi osobito se odražavaju na području samopoštovanja i samopouzdanja, a time i na svim ostalim područjima funkcioniranja.
DJECA IMAJU VELIKE ŠANSE DA ZDRAVO ODRASTU AKO SU TO PRIJE NJIH UČINILI NJIHOVI RODITELJI!
Kada svoju odjeću ne možemo očistiti kod kuće, odnesemo ju u čistionicu da ju tamo urede profesionalci. Odjeća je čista, izglačana, kao nova. U odgojnom smislu, slično reagiraju „čistionica roditelji“. Oni se ne osjećaju kompetentnima da odgovore na odgojne zahtjeve, zato svoju djecu rado vode stručnjacima da ih „poprave“. Ovdje se, naravno, ne misli na opravdanu i potrebnu stručnu pomoć. Ovakvi roditelji nemaju sposobnosti pružiti djetetu vodstvo i podršku koja im je potrebna, kao ni istinsku emocionalnu povezanost. Kada stvari izmaknu kontroli, smatraju da će im netko od stručnjaka pomoći. Ne uviđaju da je upravo kućna atmosfera razmazila ili na drugi način naštetila djetetu i da se toj istoj atmosferi dijete ponovno vraća nakon svakog „popravka“.
Takav tip roditelja u Službi za mentalno zdravlje prepoznajemo po njihovim izjavama poput: „Vi ćete sigurno znati što treba s njom, vi ste stručnjak“, ili „Poslije vas imamo dogovoren termin kod…“i sl.
„Čistionica roditelji“ ne provode kvalitetno vrijeme s djetetom jer ne znaju što bi s njim. Radije ga upisuju na bezbrojne aktivnosti koje ponekad, uz školske obveze, traju po cijele dane.
Oni se ne znaju povezati sa svojim djetetom i često se skrivaju iza svojih obveza, izbjegavajući tako stvarnu povezanost.
