Pred nama je početak nove školske godine koji ponekad zatekne nespremne roditelje ili djecu, stoga je potrebna pravovremena i pravilna priprema za prve dane u školskim klupama. Nekom je djetetu polazak u školu radost, dok drugome predstavlja strah zbog suočavanja s nepoznatim. Djeci treba pomoć, od roditelja, preko škole, sve do uže i šire zajednice, kako bi se razvila u zrele i odgovorne osobe koje će korisno pridonijeti društvu u cjelini. Prirodno je i razumljivo da roditelji imaju i najveću odgovornost u odgoju djece, budući da djeca najveći dio svog vremena provode s njima. Djeci je potrebno približiti koncept uspostavljanja ravnoteže organizacijom vremena za aktivnosti u školi i pisanja domaćih zadaća, čitanja, igre, druženja s prijateljima i obitelji, boravkom u prirodi i slobodnim aktivnostima, uz dovoljno sna. Topla obiteljska atmosfera povjerenja, dobar roditeljski primjer ponašanja, obostrana otvorena komunikacija i pomoć roditelja mladima da postanu samostalni, najbolja su prevencija bilo kojeg neprihvatljivog oblika ponašanja. Razvijanjem pozitivnih stavova prema školi i učitelju, roditelji će olakšati prilagodbu djeteta na polazak u školu.

Spremnost za školu 

Spremnost za školu je kombinacija raznih vještina koje pridonose školskom uspjehu: socijalna i emocionalna zrelost, dobro tjelesno zdravlje, jezične i komunikacijske vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te, općenito, poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Djeca se različito razvijaju, svako dijete ima svoje jače i slabije strane te nikako ne treba zaboraviti kako naglasak u radu s djecom treba staviti upravo na osnaživanje i razvoj jačih strana da bi se dijete osjećalo sigurno, samopouzdano i sposobno preuzeti nove obaveze.

„Reci mi i ja ću zaboraviti. Poduči me i ja ću se sjetiti. Uključi me u rad i ja ću naučiti.“ Benjamin Franklin

Učenje nije mučenje!

Polaskom u školu od djeteta se očekuje da mnogo toga nauči. Zadatak škole danas je naučiti učenika kako učiti, a ne što učiti. Svaki učenik ima svoj stil učenja (kinestetičko, auditivno, vizualno). Našem mozgu najviše odgovara interdisciplinarno učenje u stvarnom životu. Stjecanje znanja uključuje složene spoznajne procese, percepciju, komunikaciju, učenje te zaključivanje i mišljenje, kao najviši psihički proces kojim se povezuju različiti sadržaji. Posebno je važno pri polasku u školu primjenjivati odgojno-obrazovne strategije koje će olakšati učenicima razdoblje međusobnog upoznavanja, formiranje razrednog ugođaja, upoznavanje kulture škole te postupno preuzimanje obveza i formiranje radnih navika. Podučavanje mora biti fleksibilan i dinamičan proces usklađen sa zahtjevima prostora i vremena. Preduvjet uspješnog podučavanja je razumijevanje individualnih razlika među učenicima i prepoznavanje njihovih potreba.

Dobra suradnja između roditelja, učitelja i stručnih suradnika škole, kao i međusobna dostupnost te brz i pouzdan protok informacija, omogućit će prevenciju nepoželjnih oblika ponašanja, ali i uspješno rješavanje već nastalih problema. Dragocjena suradnja roditelja i učitelja trajna je investicija u međusobno upoznavanje, stvaranje povjerenja, utvrđivanje zajedničkih potreba i ciljeva, dogovaranje budućih aktivnosti i načina suradnje te je presudno važna na normalan, zdrav i bezbrižan razvoj djeteta.

Uloga učitelja i nastavnika

Škola kao ustanova u kojoj se potiče rast i razvoj osobnosti te oslobađanje potencijala učenika ima središnje mjesto u životu učenika. Polaskom djece u školu i druge važne osobe počinju djelovati na njihov rast i razvoj. Znanstvena istraživanja su pokazala da su za uspjeh učenika u školi značajni: škola i okruženje, uvjeti u školi, osobine nastavnika i osobine učenika. Nastavnik u svome radu može djelovati na pojedine dijelove navedenih procesa što ovisi o njegovoj stručnoj i osobnoj kompetentnosti i angažiranosti. Djelujući na vlastite osobine (kongnitivnu spremnost, poticanje viših mentalnih procesa) potiče razvoj istih kod učenika, uz analizu i tijek nastavnog procesa. Intervencijama unutar razrednog odjela, tijekom nastavnog procesa, pridonosi kvalitetnijoj interakciji svih sudionika procesa. Sposobnost učitelja da prihvati svako dijete s njegovim manama i vrlinama znatno će djelovati na razvoj osobnosti djeteta. Ukoliko je učitelj empatičan, topao, susretljiv, ima smisao za humor, tada i učenici postižu bolje rezultate. Dosljednost, pozitivnost, emocionalna stabilnost te učinkovita komunikacija poželjne su osobine i ponašanja učitelja i nastavnika. Potrebno je stvoriti uvjete u kojima će učenici sa zadovoljstvom dolaziti u školu, učiniti je što manje stresnom, atmosferu ugodnijom i zanimljivijom, poštivati mišljenje učenika, njihove emocije i sposobnosti te što kvalitetnije komunicirati. U kontinuiranom praćenju razvoja i napretka učenika posebno je važna redovita suradnja roditelja i učitelja, predmetnih nastavnika, stručnih suradnika, razrednika. Ne zaboravite, dijete koje postaje učenik ne prestaje biti dijete!

Učiti kako učiti 

Početkom ove školske godine započinje primjena kurikuluma za međupredmetnu temu “Učiti i kako učiti” za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj. Svrha navedene teme je omogućiti učenicima razvijanje znanja i vještina upravljanja svojim učenjem uz primjenu odgovarajućih strategija u različitim situacijama učenjenja u okruženju (formalnom, neformalnom i informalnom). Podrazumijeva korištenje suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija za aktivno stvaranje novih ideja i koncepata na temelju sadašnjeg i/ili ranijeg iskustva. Uloga učitelja je poticanje aktivnog učenja.  Učenje i poučavanje je usmjereno na razvoj općih kompetencija koje prožimaju učenje i poučavanje različitih odgojno-obrazovnih područja i svih predmeta, ali i specifičnih kompetencija opisanih u kurikulumima pojedinih predmeta. Kurikulum je organiziran u domenama: Primjena strategija učenja i upravljanja informacijama, Upravljanje svojim učenjem, Upravljanje emocijama i motivacijom u učenju i Stvaranje okružja za učenje. Usvojena znanja i vještine moći će se primjenjivati u kasnijem osobnom i profesionalnom razvoju u kontekstu cjeloživotnog obrazovanja. 

“Cilj nije više da djeca razviju poslušnost, već samosvijest, zdravu sliku o sebi. Da razviju dobar osjećaj samih sa sobom, ne zato što su uspješna ili talentirana, već zato što jesu, što postoje.” Jesper Juul

Marija Škes, mag.educ.reh., Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo