„Sami možemo toliko malo, zajedno možemo toliko mnogo.“
Helen Keller
Dan bijelog štapa obilježava se s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima. U današnjem sve gušćem prometu, bijeli štap je pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu, ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa svladava se na tečaju poduke usvajanjem osnovnih tehnika vještine korištenja štapa, osnovnih prometnih pravila te konfiguracije terena kojim će se osoba samostalno kretati. Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica. Inicijativa za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu pokrenuta je još 1930. godine, ali tek nakon drugog svjetskog rata tzv. dugi bijeli štap počinje se primjenjivati kao pomagalo za kretanje slijepih. Dan bijelog štapa prvi puta se obilježava 1964. godine. Republika Hrvatska se pridružila mnogobrojnim zemljama u obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada 1996. godine kada je taj dan prerastao u Međunarodni dan slijepih. Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2022. godini registrirano je 20.526 osoba s oštećenjem vida, što čini 3,3% ukupnog broja osoba s invaliditetom. U Gradu Zagrebu registrirano je 2.707 osoba s oštećenjem vida, uz udio od 2,4% u ukupnom broju osoba s invaliditetom u gradu. Prema dijagnozama koje u potpunosti ili većoj mjeri invalidiziraju osobu, u Hrvatskoj je registrirano 16.355 osoba s vidnim poremećajem i sljepoćom, u gradu Zagrebu 2.171 osoba.
Kontinuirano praćenje potreba i problema slijepih i slabovidnih osoba neophodno je jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života. Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija. Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje te podiže razinu samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života. Nezadovoljavajući položaj slijepih i slabovidnih osoba proizlazi iz otežanih mogućnosti zapošljavanja, prisutnosti diskriminacije i stigmatizacije, nedostatku ili nemogućnosti nabavke asistivnih pomagala. Prema medicinskoj indikaciji osigurana osoba ima pravo na pomagala koja su utvrđena popisom dostupnih pomagala. Pomagala za slijepe i slabovidne osobe možemo podijeliti na optička, neoptička i elektronska pomagala. Također izuzetno je važno prilagoditi okolinu slijepoj i slabovidnoj osobi (raspored namještaja u stanu, korištenje uređaja sa zvučnim signalom ili adaptiranim kazaljkama itd.). Do izazova i prilagodbi u svakodnevnom životu slijepih osoba i osoba s oštećenjem vida kao i njihovih obitelji, došlo je uslijed velikih promjena uzrokovanih pandemijom COVID-19. Imaju više teškoća u pridržavanju mjera opreza i fizičkog distanciranja, otežani su komunikacija i kretanje te im je potrebna značajnija podrška okoline.
Asistivna tehnologija
Slijepe osobe i osobe oštećena vida treba poticati na korištenje novih tehnologija, a upravo asistivna tehnologija predstavlja interdisciplinarno područje koja se sastoji od sredstava, proizvoda, metodologije, strategije, prakse i usluga kojima je cilj promicanje funkcionalnosti za slijepe i slabovidne osobe. Važne su prvenstveno iskoristivost, funkcionalnost, minimalizam, dizajn, ali i dostupnost tehnologije - primjerice elektronski ultrazvučni bijeli štap, govorni kuhinjski termometar, različite aplikacije za pametne telefone i računala, senzori, nosivi uređaj koji omogućuju da osjete svoju okolinu i kreću se sigurnije. Iako ovoj populaciji moderna tehnologija značajno olakšava život i dalje je nužna ljudska podrška kroz kontinuirani rad i pomaganje svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta, osnivanjem mobilnog tima stručnjaka, edukacijom članova obitelji, stručnjaka i zajednice o pravilnom pristupu i komunikaciji sa slijepom i slabovidnom osobom. Jedan od najvažnijih preduvjeta neovisnog življenja svake osobe, pa tako i slijepe osobe i osobe s oštećenjem vida, je mobilnost.
Anti-stigma program „Prihvaćamo različitost“
Slijepe osobe obavljaju različite poslove, odlaze u trgovine, banke, u školu, na posao, na fakultet itd. Kako bismo u trenutku susreta sa slijepom osobom mogli uspostaviti kontakt potrebno je savladati neka pravila ponašanja, tj. primjerenog komuniciranja. Kako pravilno komunicirati s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju osnovnoškolci Grada Zagreba uče kroz edukativne senzibilizacijske radionice u okviru Anti-stigma programa „Prihvaćamo različitost“ Službe za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar”. Tijekom interaktivnih radionica učenike se upoznaje s različitim vrstama teškoća u razvoju i invaliditeta, zatim kako pristupiti, uspostaviti primjerenu komunikaciju i pomoći, kojim se pomagalima koriste djeca s teškoćama u razvoju, a prikazuju se i mogućnosti prilagodbe u okolini. Učenici su u mogućnosti praktično primijeniti različita pomagala kojima se koriste djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u obavljanju svakodnevnih aktivnosti pa tako i bijeli štap. Provedba senzibilizacijskih edukativnih radionica praktičnim primjerom pruža nova znanja i potiče djecu na pružanje potpore njihovim vršnjacima s teškoćama u razvoju da bi se što bezbolnije i lakše uključili u svakodnevne aktivnosti u svojoj okolini. Kao rezultat provedbe senzibilizacijskih edukativnih radionica nastala je brošura Kako ti mogu pomoći? Mijenjamo stavove, učimo se toleranciji, poštovanju različitosti, strpljenju, humanosti, empatičnosti – stvaramo obrazovanije i senzibilnije društvo u kojem će uspješno živjeti slijepe osobe i osobe s oštećenjem vida, kao aktivni i ravnopravni članovi zajednice uz potporu.
Marija Škes, mag. educ. reh., koordinatorica aktivnosti zdravih stilova života, Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo
