Provedbenom uredbom Komisije Europske unije (2021/620) od 16. travnja 2021. godine, Republika Hrvatska službeno je postala zemlja slobodna od bjesnoće (Rabies free country) te je uvrštena na listu drugih europskih zemalja koje imaju taj status. Tako je ostvaren stoljetni san u kojem su zajedno sudjelovale humana i veterinarska struka.
Što je od humane medicine, posebice stručnjaka koji se bave bjesnoćom, utkano u ovaj uspjeh?
Doprinosi humane medicine na polju borbe protiv bjesnoće u Republici Hrvatskoj
Od prvog cijepljenja protiv bjesnoće 26. prosinca 1918. godine, koje je obavio dr. Ljudevit Gutschy, osnivanjem Pasteurovog zavoda u Zagrebu, upotrebom i proizvodnjom vakcina na mozgovini životinja za što je zaslužan dr. Slavko Palmović, napuštanjem vakcina na mozgovini životinja (posebice Hemptove, odnosno Hempt Nikolićeve vakcine), upotrebom novih antirabičnih vakcina na staničnim kulturama tkiva i embrioniranim jajima, upotrebom humanog leukocitnog interferona za pasivnu postekspozicijsku profilaksu u nedostatku humanog antirabičnog imunoglobulina, proizvodnjom humanog antirabičnog imunoglobulina od strane Imunološkog zavoda d.d. u razdoblju od 1985. do 2013. godine, stvaranjem Zagrebačke 2-1-1 sheme cijepljenja protiv bjesnoće, za što je zaslužan prof. dr. sc. Ivan Janko Vodopija sa suradnicima, prihvaćanjem Zagrebačke 2-1-1 sheme od strane Svjetske zdravstvene ogranizacije 1992. godine i uvrštenjem u službeni protokol za cijepljenje ljudi protiv bjesnoće širom svijeta, osnivanjem Referentnog centra za bjesnoću Republike Hrvatske, dodjelom Nagrade Grada Zagreba 1996. godine prof. dr. sc. Ivanu Janku Vodopiji i suradnicima za veliki uspjeh (stvaranje Zagrebačke 2-1-1 sheme cijepljenja i uvrštenje iste u službeni protokol Svjetske zdravstvene organizacije) - to su ključne i bitne stavke za koje je zaslužna humana medicina, posebice stručnjaci koji su u to bili uključeni.
Doprinosi veterinarske medicine na polju borbe protiv bjesnoće u Republici Hrvatskoj
Prvo, uvođenje obveznog cijepljenja pasa protiv bjesnoće 1948. godine, eradikacija urbane bjesnoće dvije godine kasnije, 1950. godine, eliminacija pasa lutalica na području Republike Hrvatske, izlov lisica i držanje njihove populacije ispod 4 na 1 km2 (tzv. „jamarenje“). Do uvođenja programa oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće po prvi puta 1991. godine, epizootiološka situacija se nije bitno mijenjala. Zbog Domovinskog rata, 1995. godine i nedostataka financijskih sredstava, ova akcija je bila prekinuta da bi 1998. godine bila nastavljena, ali samo na području grada Zagreba i Zagrebačke županije. Ta je akcija također bila prekinuta. Po treći puta se ponovo kreće s jednom akcijom 2010. godine u jesen, da bi od 2011. godine krenule proljetne i jesenske akcije polaganja mamaca avionom, helikopterom i ručno, koja neprekinuto traje do današnjih dana. Rezultat je bio da od 2015. godine do danas nije bilo niti jednog jedinog zabilježenog slučaja bjesnoće, kako u divljih, tako i domaćih životinja na području Republike Hrvatske. Zadnji zabilježeni slučaj bjesnoće u jedne lisice na području Republike Hrvatske bio je 2014. godine. Osim brojnih uredbi i praćenja epizootiološke situacije, svakako treba spomenuti i uvođenje Nacionalnog informacijskog sistema Lysacan za registraciju cijepljenja pasa, mačaka i domaćih vretica protiv bjesnoće, putem ugradnje elektroničkih transpondera (tzv. čipova). Isti se obavezno ugrađuju u dobi od trećeg mjeseca života (najčešće psima). U čipovima su također pohranjeni podaci o vlasniku psa, nadležnoj veterinarskoj organizaciji (klinici, stanici, ambulanti), a služe i za pronalazak pasa kada odlutaju od kuće. Također služi i za evidenciju opasnih pasa te nestanaka ili smrtnih slučajeva pasa, kao i registraciju izvoza pasa.
Ovo su ključne stavke za koje je zaslužna veterinarka struka.
Kad objednimo ove zajedničke uspjehe, možemo slobodno reći da je Republika Hrvatska sa svojim stručnjacima na polju humane i veterinarske medicine, učinila izuzetno velike stvari, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini i na to trebamo biti ponosni.
Ovaj uspjeh nipošto ne znači da trebamo prestati raditi, međutim, ovaj uspjeh treba održavati i nastojati da ga „ne pokvarimo“. U budućnosti će svakako doći do promjene službenih regulativa na području humane i veterinarske medicine koje su povezane sa statusom zemlje slobodne od bjesnoće.
Pripremio: doc. prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med., specijalist epidemiologije, znanstveni suradnik, Služba za epidemiologiju
