Perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS) su velika skupina (više od 6.000) sintetičkih spojeva. Imaju širok raspon različitih fizikalnih i kemijskih svojstava, koje druge kemikalije nemaju, te im je primjena raznovrsna i jako raširena. Ono što im je zajedničko je da svi imaju u svom sastavu vezu ugljik fluor koja je jedna od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji. Zahvaljujući tome imaju veliku otpornost na razgradnju pri uporabi i jednom kada se nađu u okolišu. Većina PFAS tvari lako se prenosi okolišem i prelazi velike udaljenosti u odnosu na izvor ispuštanja, stoga ih nakon dugog niza godina korištenja nalazimo kao onečišćenja u podzemnim vodama, površinskim vodama i tlu. Nažalost, svojstva koja su ih napravila tako posebnim i postojanim dovode do toga da jednom kada se okoliš onečisti, uklanjanje kontaminiranih područja je moguće, ali je tehnički zahtjevno i skupo.

PFAS-ovi se ne raspadaju pod utjecajem povišenih temperatura. Mnogi od njih su tenzidi te se stoga koriste kao repelenti za vodu i masnoću. Zbog toga imaju veliku i najčešće nezamjenjivu ulogu u zrakoplovstvu i obrani, automobilskoj industriji. Koriste se kao materijali koji dolaze u dodir s hranom, za impregnaciju tekstila, kože i odjeće, za građevinske i kućanske proizvode, elektroniku, gašenje požara, preradu hrane i medicinske artikle.

U Centru za sigurnost i kvalitetu hrane uvedena je metoda određivanja PFAS spojeva spregnutom tehnikom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti i spektrometrije masa.