„Ne postoji jasnije otkrivenje duše nekog društva, od načina na koji se ono odnosi prema djeci.“ (Nelson Mandela)

Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada obilježava se 12. lipnja, na isti dan kada i obljetnica Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 182 - Konvencije o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada koju je 2001. godine potvrdio i Hrvatski sabor. U čl. 32. Konvencije države se obvezuju da ”priznaju pravo djeteta na zaštitu od gospodarskog izrabljivanja i obavljanja bilo kojeg posla koji bi za njega bio pogibeljan ili ometao njegovo obrazovanje, bio štetan za njegovo zdravlje ili njegov tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili društveni razvoj”. Jedan od ciljeva Agende Ujedinjenih naroda za održivi razvoj je iskorijenjivanje svih oblika dječjeg rada do 2025. Godine, kao i vojačenja djece u ratnim sukobima na konfliktnim područjima. Dječji rad je kršenje prava svakog djeteta na djetinjstvo te kršenje svih vladinih temeljnih zadataka i dužnosti da zaštiti djecu. Na svjetskoj razini svako deseto dijete je žrtva iskorištavanja u svrhu rada.

Univerzalna socijalna zaštita za okončanje dječjeg rada

Vodeća tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv dječjeg rada je ”Univerzalna socijalna zaštita za okončanje dječjeg rada”, s ciljem povećanja ulaganja u sustave i programe socijalne zaštite kako bi se uspostavile čvrste razine socijalne zaštite i zaštitilo djecu od dječjeg rada. Osiguranje univerzalnog pristupa socijalnoj zaštiti sastavni je dio dokumenta ”Durban Call to Action”, usvojenog na 5. Globalnoj konferenciji o ukidanju dječjeg rada održanoj u svibnju ove godine.

Socijalna zaštita je i ljudsko pravo, ali i snažan politički alat koji treba pomoći obiteljima kako bi se izbjeglo zapošljavanje djece tijekom kriznih situacija. U posljednja dva desetljeća, od 2000. godine, u svijetu se bilježi stalno smanjenje dječjeg rada. No, tijekom posljednjih nekoliko godina - uslijed krize, sukoba i pandemije COVID-19 sve je više obitelji osiromašilo i veliki broj djece je prisiljen raditi.  Međutim, od 2020. godine, i prije nego je zavladala kriza uzrokovana pandemijom COVID-19, samo je 46,9% svjetske populacije bilo efektivno pokriveno barem dobivanja jedne usluge socijalne zaštite, dok je pokrivenost djece bila još niža. Gotovo tri četvrtine djece (oko 1,5 milijarde) nije imalo socijalnu zaštitu. Prema podacima Međunarodne organizacije rada, iako je dječji rad nezakonit, danas je oko 160 milijuna djece u dobi od pete do 17 godine života uključeno u svijet rada, 63 milijuna djevojčica i 97 milijuna dječaka. Gotovo polovica djece je zaposlena na opasnim poslovima koji mogu uzrokovati fizičke i emocionalne posljedice na razvoj djeteta. Procjenjuje se da bi broj djece uključene u svijet rada mogao porasti na 8,9 milijuna krajem 2022. godine, zbog većeg siromašta i povećane ugroženosti.

Smatra se da su djeca na prisilnom radu kada su premlada za rad i/ili premlada za donošenje odluke o zapošljavanju. Milijuni djevojčica i dječaka u cijelom svijetu zaposleni su, a više od polovice te djece izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada, kao što su rad u opasnim okruženjima, ropstvo ili drugi oblici prislinog rada, nezakonite aktivnosti (krijumčarenje droge, prostitucija), kao i sudjelovanje u oružanim sukobima. Toj djeci je uskraćeno adekvatno obrazovanje, zdravlje, slobodno vrijeme, uz kršenje njihovih temeljnih prava i sloboda. Uskraćena su im temeljna ljudska prava, kao što su sloboda kretanja i izražavanja, zlostavljana su psihički i fizički, emotivno su traumatizirana i u izolaciji iz koje nisu u mogućnosti pobjeći ili otići.

Konvencija o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada obvezuje članice da uzimajući u obzir važnost obrazovanja u ukidanju dječjeg rada, poduzimaju djelotvorne i vremenski određene mjere kako bi:

• spriječila angažiranje djece na najgorim oblicima dječjeg rada;

• osigurala potrebnu i primjerenu izravnu pomoć za udaljavanje djece s najgorih oblika dječjeg rada i njihovu rehabilitaciju i integraciju u društvo;

• osigurala pristup besplatnom osnovnom obrazovanju i, gdje god je to moguće i primjereno, i profesionalnu izobrazbu svoj djeci udaljenoj s najgorih oblika dječjeg rada;

• identificirala posebno ugroženu djecu i stupila u izravan kontakt s njima;

• uzela u obzir posebne okolnosti u kojima se nalaze djevojčice.

Dijete treba ići u školu, a ne na posao

Djeca koja redovito pohađaju školu imaju bolju priliku ostvariti vlastite potencijale, što pomaže prekinuti međugeneracijski ciklus siromaštva i podrška je održivom gospodarskom rastu. Pružanjem izravne pomoći obiteljima, kako bi mogle prebroditi krizu, izbjegavaju se negativne strategije suočavanja sa životnim poteškoćama, kao što su dječji rad i dječji brak. Učinak mjera socijalne zaštite još je i veći ako budu sastavni dio integriranih sustava koji pružaju beneficije socijalne zaštite tijekom cijelog života.

Više ulaganja u univerzalnu socijalnu zaštitu pomoći će milijunima djece da ostvare svoje pravo da budu djeca i ostvare svoj puni potencijal. Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen je prvi puta 2002. godine, u organizaciji Međunarodne organizacije rada, s ciljem podizanja svijesti i pokretanja akcija u svijetu protiv dječjeg rada i zapošljavanja djece tražeći potporu pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva, kao i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece. Upravo je dječji rad posljedica, ali i jedan od uzroka siromaštva koji pogoduje povećanju nejednakosti i diskriminacije u društvu.

Marija Škes, mag. educ. reh., koordinatorica aktivnosti zdravih stilova života, Odjel za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo