Samopoštovanje ima veliku ulogu u različitim područjima djetetova života, baš kao i kod odraslih osoba. Što je slika o sebi o pozitivnija, to je za očekivati da će djeca, ali i odrasli, biti uspješniji u aktivnostima kojima se bave.
Školski uspjeh još je jedno područje dječjeg života koje je usko povezano s pozitivnom slikom o sebi. Istraživanja pokazuju da se, djeca koja o sebi misle da su loša u nekom području (npr. da ne znaju matematiku), neće niti potruditi svladati zadatke jer misle da to ionako ne mogu. Učenici koji krenu u školu s boljom slikom o sebi, više vremena provode u učenju, što za posljedicu ima još bolji školski uspjeh, čime samo potvrđuju pozitivnu sliku o sebi.
Roditelji imaju značajnu ulogu u razvijanju dječjeg samopoštovanja, a kako biste u tome bili što uspješniji pokušajte svakodnevno napraviti sljedeće:
Svaki dan odvojite barem pola sata koje ćete provesti s djetetom bez TV-a, prijatelja, telefonskih razgovora…
Ne propustite priliku reći djetetu što vam se kod njega sviđa, što je dobro učinilo i da ga volite.
Kada ga hvalite, budite specifični, točno određeni.
Ne kritizirajte ga kao osobu, već ukažite na njegovo ponašanje ako nije bilo u redu.
Učite dijete pozitivnom govoru, ne koristite rečenice koje počinju s „Ti nikada…” ili „Ti uvijek…”
Koristite poticajne rečenice kao što je: „Znam da ćeš učiniti najbolje što možeš...”
Pomozite djetetu da nauči donositi odluke i rješavati probleme.
Učite dijete da si postavlja i ostvaruje ciljeve.
Potaknite dijete da otvoreno govori o svojim osjećajima.
Pomozite djetetu da realno prihvati svoje jake strane, kao i svoje slabosti.
Ne uspoređujte dijete s braćom i sestrama.
Zaštite dijete od nasilja, dom mora biti sigurno mjesto.
Pohvalite djetetove uspjehe.
Naučite dijete kako da se nosi s neuspjehom.
Uskladite svoja očekivanja s mogućnostima djeteta te stalno iznova usklađujte ta očekivanja.
Izbjegavajte stalna prosuđivanja, česta ponavljanja „Ti trebaš, „Ti moraš” i nepotrebne savjete.
Budite određeni u svojim zahtjevima („Moraš biti dobar“- to ne znači ništa).
Recite DA što je češće moguće, objasnite svako NE i ostanite pri tome.
Dajte mu odgovornost i neovisnost u stvarima u kojima je to moguće.
Sami budite dobar uzor – imajte pozivno mišljenje o sebi.
I na kraju: KAKO VAŠE DIJETE NE BI IMALO NISKO SAMOPOŠTOVANJE, MANJE MU NUDITE GOTOVA RJEŠENJA, A VIŠE GA SAVJETUJTE I OHRABRUJTE!
Mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica
Mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja
Mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica